Autor: Saranda Ramaj, KOHA
Prevod i adaptacija: Berzat Berzati

Nedostatak ulaganja u sanitarne jedinice u UKCK-u, i održavanje higijene od strane privatne kompanije te potpuni nedostatak kontrole bolničkih infekcija pitanja su koja zahtijevaju hitna rješenja najveće javne bolnice u zemlji. Ova institucija nema ni dokaze ni plan kako da riješi ove probleme.

Prvi sprat Klinike za ortopediju u UKCK-u je 5. oktobra ove godine na nekoliko minuta postao gotovo nefunkcionalan.

U toaletu na drugom spratu pukla je cijev iz koje je liptila velika količina vode i koja se nakupila u prizemlju.

Radnici održavanja na ovoj klinici svakodnevno imaju ovakve doživljaje. Sistem vodovoda u ovim kupatilima je skoro potpuno uništen, pa su, osim redovnog rada, prinuđeni da održavaju ovaj sistem za koji institucije ne smatraju bitnim da je potrebno ulagati.

Vreme je stalo za skoro svaki toalet najveće javne bolnice u zemlji – Univerzitetskog kliničkog centra Kosova – ustanove u kojoj se leče najkomplikovaniji slučajevi u zemlji.

Toaleti ili sanitarni čvorovi svake klinike dokaz su lošeg upravljanja godinama, ugrožavanja života pacijenata zbog nehigijene i eksploatacije radnika od strane privatnih kompanija upravo u ime higijene.

Radnici održavanja su prvi koji se suočavaju sa teškim uslovima u bolnici, i ne samo.

Neki od toaleta, zbog problema sa cevovodnom mrežom, izloženi su protoku vode. Radnici moraju dio svog radnog vremena provesti brišući pod.

„Svakih 10 minuta idemo u toalet. Radi tu, pacijenti dolaze, voda curi ovdje… pacijent izložen. Bogami, nije u redu”, kaže radnik koji se više od decenije suočava sa istom situacijom.

Curenje iz velikog dijela kupatila nije novi problem za UKCK-u.

“Ovaj problem traje već godinu dana. Nemaju regularne dokaze. Ja sam sam odnio zahtjev glavnoj sestri, odnio sam ga tehničkoj službi”, kaže on.

“Jedemo tamo gde kaplje iz kupatila”

U vrijeme obroka, čistači jedu ispod stepenica, u magacinu gdje se čuva alat za čišćenje. Za njih nema mjesta u kuhinjama i mjestima gdje ruča zdravstveno osoblje.

Često je za vreme obroka, prljava voda kaplje sa gornjeg sprata.

„Da, bre kako ne kaplje. Kaplje odozgo. U mestu gdje ja sedim. Nigdje nije ništa uredu. Od najviše tačke. Kaplje upravo tu gdje ja ručam. Ujutru sam jeo kiflu a sada ko zna gdje ćemo jesti, kaže druga radnica.

Unutar najveće bolnice u zemlji ima mjesta čak i za ptice. Plafon najvišeg sprata je na nekim mjestima oštećem, a pristup im je olakšan zbog razbijenih prozora.

“Iste je popravio član porodice pacijenta jer mu je bilo žao mene”, kaže žena koja već 15 godina radi kao higijeničarka.

Uslovi rada su uvijek bili otprilike isti. Ali ovaj posao osigurava opstanak njene šestočlane porodice.

Na mestu gde radi, vrata su potpuno pomerena, buđ je na plafonskim panelima, a nedostatak osvetljenja i vode je uobičajen. Sve to otežava rad, pa čak i uzrokuje zdravstvene probleme.

„Stalno kašljem. Vidite li posvuda razbijene prozore? To je problem posebno tokom zime”, priznaje ona.

Kartoteke pacijenata u toaletima

A jedno od kupatila je pretvoreno u administrativni prostor. Tu je “sklonjena” zdravstvena dokumentacija pacijenata, a zbog loših uslova dosijei sa medicinskim protokolima su ubuđali.

Nedostaju ulaganja u većinu kupatila UKCK-u, posebno u hirurški dio. Zaposleni kažu da su uslovi isti otkad pamte.

Do propusta nije uvijek došlo zbog nedostatka budžeta. Kako saznaje mediji, prošle godine SKBUK je imao na raspolaganju više od 200.000 evra za renoviranje sanitarnih čvorova. Tender nije otvoren i sredstva su otišla u višak. Otprilike toliko je planirano i za ovu godinu. U UKCK-u su potvrdili da je do polovine oktobra na ovu temu potrošeno više od 60 posto budžeta.

Najveći izazov sa ovim uslovima su radnici kompanije “Laguna” koji su ugovorili održavanje objekta.

Radnik na održavanju navodi da za posao koji obavlja dobija tačno 280 evra mesečno.

„Zbog djece. Oni ne pitaju da li imaš ili ne. Njih nije briga. Teško nekome pojasniti da od ovoga zavisim. To je užasno”, kaže ona.

Drugi radnik, pod uvjetom da ostane anoniman, kaže da novac koji dobije troši na pomoć članu porodice oboljelom od raka.

„Imam člana porodice koji boluje od raka. Kada nešto nedostaje u UKCK-u, imamo troškove. Bolje išta nego ništa”, kaže ona.

A neko se raduje što “nema fizičkog nasilja”.

„Ovi barem nisu nasilni. Bilo je situacija kada su nas gađali tanjirima u lice ako vas vide da jedete sjedeći, rekla je ona, misleći na uslove u kojima su ranije radili.

No, prema riječima pratioca jednog pacijenta, jedan od njih je “ukoren” jer je viđen kako razgovara sa televizijskom ekipom.

Zadali su joj nevolje. Ispitivali su je”, rekao je on. „Onoj što je juče ili prekjučer pričala sa vama. Ne znam kako se zove. Čistačica”.

Malo radnika

Firma koja se bavi održavanjem bolnice nastoji da poveća zaradu, računajući dodatne sate radnika u svoju korist.

Medij je boravio nekoliko dana u različitim smjenama – jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni u prostorijama UKCK-a. Identificirao je nekoliko slučajeva u kojima se radnik brine o više prostora nego što bi trebao.

Ilustrativan primjer je Centralna intenzivna medicina, koja je najosjetljivija klinika u cijelom SKBUK-u. Osim prve smjene od 8 sati, u ugovoru je navedeno da će u drugoj i trećoj smjeni biti po dva radnika.

Međutim, svaki put kada je medij posjetio ovaj prostor u popodnevnoj smjeni, bio je samo jedan radnik.

Ovo preduzeće radi po 12-satnom rasporedu po radniku, što znači da svaki radnik jedan dan radi i jedan dan se odmara. Dakle, u ovoj ambulanti tri radnika rade u dvije smjene, a ne šest, u roku od 24 sata.

A kada neki od radnika napravi pauzu, radnicima se udvostručuje teret čišćenja.

„Kad je kolega na pauzi, čistim i taj dio“, priznao je jedan od radnika

Sa više od 13 godina radnog staža, kaže da ima 18 dana godišnjeg odmora, a prema njenim riječima, ovdje se računa i radni staž.

U ugovoru ove kompanije sa SKBUK-om stoji da će imati dodatne radnike za vikende i praznike, ali su oni sa kojima je medij razgovarao rekli da u zavisnosti od vašeg rasporeda rade i vikendom i praznicima. Nisu naveli da ima dodatnih radnika za ove dane.

Samo za radnike vikendom i praznicima, kako je naveo, ova kompanija bi za ceo ugovor morala da plati oko pola miliona evra.

Kaljtrina Redžepi-Draguša, direktorica Instituta za istraživanje i ljudska prava, kaže da se tretman radnika razlikuje u privatnim kompanijama.

“Razlika u stanju radnika je veoma velika. U privatnom sektoru radnice su plaćene mnogo bolje čak i ako ih može zaposliti ista kompanija. Oni imaju bolje uslove, bolje plate i generalno bolji tretman, iako bi trebalo da bude suprotno jer bi javne institucije morale da ih prate”, rekla je Draguša.

Zdravstveni radnik je naglasio da, pored činjenice da kompanija zapošljava manje radnika nego što je predviđeno ugovorom, alati za čišćenje nisu higijenski za bolničku upotrebu.

“Ako ovi trebaju brisati džogerom, nas če oštetit, sebi, pacijentima… Sa jednim džogerom… sada računajte da ga ne koristimo i kući. Šta su mi rekli? Nije u pitanju WC(sanitarni čvor). Ovdje se čisti 13 soba”, rekao je ovaj profesionalac.

Medij je poslao pitanja kompaniji, ali nije dobila odgovor.

U potrazi za sapunom i papirom

Izazov pronalaženja šampona i papira u oktobru 2023. je težak.

“Ne, kakav šampon ili papir koristite?” Nema čak ni zdravstvenog osoblja, sestro“, kaže jedan od radnika na održavanju.

Nedostatak higijenskog materijala kvari imidž zdravstvene ustanove u mnogim slučajevima kada pacijenti iskazuju zadovoljstvo uslugom osoblja, ali za ostale probleme krivicu prepuštaju upravi.

„U jednom kupatilu nema vode. Kupatila su katastrofa, doktori i sestre su jako dobri. Ljubazni, pažljivi. Operacija je dobro prošla. Osim kupatila kojih nema. Kada bolesnik udahne ovaj miris, to je katastrofa”, kaže Hafie Zeqiri, pacijentica na ortopedskoj klinici.

Postaje malo nervozan kada ga pitaju da li ima papira u kupatilu.

Nema papira! Koji papir? Nema govora o tome. Ničega nema. Uđite i uvjerite se sami. Samo otvori vrata i pogledaj. Nema ni brave da zatvorite vrata. Tu trebaju ući muškarci i žene. Bez ključa, gde ste to vidjeli? Morate brinuti o jednom pacijentu, kažu hoćeš li doći da me čuvaš. Nevažno ja sam ovdje pet dana, ali prva dva dana sam bila bolesna. Za toalet ne za bilo šta drugo”, kaže ona.

Isti revolt dijeli i pratilac pacijenta koji leži na Klinici za urologiju.

„Nema papira. Kreveti katastrofa. Nismo imali invalidska kolica da podignemo pacijenta. Katastrofalno stanje. Ne, mi smo mislili da je stanje bolje, ali ovdje nije bilo ičega”, kaže Fitim Gaši.

Najveći izazov za radnike je menadžiranje urinarnih kesica.

Jedna od njih je rekla da usled velike težine tokom transporta, često ih prosipa u kupatilu, a da nije svesna posledica.

„Operisana sam od želuca i ne mogu da nosim teške terete. Uzimam vrećice s urinom i praznim ih u rupi ovdje, da bi iste bile lakše u vreći sa otpadom koju nosim vani”, kaže ona.

Na pitanje da li je svjesna rizika od infekcije zbog njihovog nehigijenskog pražnjenja, sliježe ramenima.

Niko u UKCK-u nema obuku o tome kako treba upravljati medicinskim otpadom.

Zdravstveni radnik je priznao kako je saputnik pacijenta zaražen infekcijom tokom boravka u UKCK-u.

“Član porodice koji je bio sa ocem sada je u Njemačkoj. Bože sačuvaj, kad je otišao tamo zarazio si se u sobi u kojoj je bio sa ocem. Računaj ti, u Njemačkoj, nešto sa mikrobom nešto. Rekao je: “Ne znam kako se vi tamo snalazite, kada naprimjer pacijent umre, niko ne dolazi da ga dezinficira, ni krevet, niti išta.” Potreban nam je alkohol i čime god možemo”, rekao je ovaj radnik.

Pitanje intrabolničkih infekcija regulisano je administrativnim uputstvom izdatim 2011. godine.

Javne bolnice imaju timove za kontrolu infekcija koji prijavljuju Komisiju za bolničke infekcije.

Tim je raspušten prije nekoliko dana, kako su rekli izvori “zbog problema u komunikaciji unutar tima”. Komisija za bolničke infekcije u UKCK-u prvi put je počela sa radom prije samo nekoliko mjeseci.

Predsjednik ove komisije Gazmend Spahija rekao je da su oni na početku zadatka koji su dobili, ali da se u početku bave samo onim što je nazvao “vrućim tačkama”. Kao prvo, naglasio je važnost higijene ruku.

„Oni mnogo doprinose učestalosti bolničkih infekcija. Prva je kultura našeg stanovništva ali i kultura zdravstvenog osoblja, gdje i u istraživanjima i u radovima dosta čitamo da je jedan od glavnih faktora koji može biti nosilac higijena, a posebno higijena ruku, za koju još prije, rađen je i podijeljen priručnik za higijenu ruku, koji se prati, ali ne tako zadovoljavajuće”, naveo je Spahija.

Objasnio je kako se vrši mjerenje.

“Tim za intrahospitalne infekcije ima osobu za vezu na odjeljenju gdje imamo najveću incidencu zaraze i preko te osobe prikupljaju podatke o pojedinačnim slučajevima, o načinu na koji je došao ili da li je pacijent prebačen u druge jedinice. Svi ti putevi se prate i onda se prikupljaju svi ti podaci i izvlači se određeni procenat”, rekao je on.

Daleko od Afrike

No, neke klinike uopće ne prijavljuju ove vrste infekcija, zbog čega su podaci potpuno nepouzdani. Kako saznaje medij, prošle godine Infektivna klinika nije prijavila da li ima takvih infekcija ili ne.

U najnovijem izvještaju o ovom pitanju, navodi se da Centralna intenzivna jedinica ima najveću stopu zaraze, sa oko 42 posto, što je mnogo više nego u razvijenim zemljama, ali prema njegovim riječima, negdje blizu zemalja u okruženju.

Spahija je rekao da su na dobrom putu ka smanjenju broja.

Na kraju svakog izvještaja daju se preporuke kako smanjiti stopu infekcija. Higijena po standardima, filteri ispred operacionih sala, automatska vrata, uklanjanje klime iz operacionih sala i intenzivna nega su neke od njih.

Medij je posjetio neke od operacionih sala da vidi situaciju.

Prvo je posjetio Kliniku za ortopediju kako bi se uvjerio u novu žalbu koja je izdata na poslu prije samo nekoliko mjeseci i u koju je uloženo 2 miliona eura.

“Ovaj objekat se gradi u dvije faze. U jednoj fazi su gradili hale, au drugoj gornje prostorije. Nisu uključili lift. Uništili su stare hale koje su im rekli, ali su bile nove, ali promijenjene bez kriterija. Čak iu njima grade još jedan aneks, i žele da srede lift. Međutim, pesimista sam u vezi sa poslom koji su obavili i uspehom koji je ova ustanova imala“, rekao je Gani Jašanica, direktor Klinike za ortopediju.

Šef anesteziologa ove klinike je frustriran situacijom.

„Sala katastrofalna. Samo su nas ugurali ovdje. Evo ovdje. Nema ništa dobro. Zaboravi. Nema grijanja. Nema ventilacije. Ugurani smo u sale. Totalno bezveze… Daleko od međunarodnih normi. Daleko od Afrike a ne međunarodnih normi. Odete li u Afriku vidjećete da imaju bolje uslove nego ovi u kojima mi živimo“, rekao je Agron Balja, anesteziolog UKCK-u.

S druge strane, kako saznaje medij, tim za kontrolu infekcija nije ni analizirao ni tretirao mnoge klinike i odjeljenja, pa čak ni operacione sale, izvodeći nepotpune zaključke u izvještaju.

Ali stanje operacionih sala koje posjećuje medij daleko je od međunarodnih standarda.

Hale nemaju neutralnu zonu ili zonu filtera koja bi trebala biti potpuno čista. U njihovom ulazu pod je oštećen i već je poprimio boju zemlje. Nekoliko koraka dalje su mjesta na kojima se operišu pacijenti.

Ni ove hale nemaju centralnu ventilaciju. Kako su zdravstveni radnici objasnili mediju, operacione sale ne bi trebalo da imaju ovu klimu, već hepafilter gde se vazduh sa zemlje ne diže da bi se mešao sa drugim vazduhom jer bi to trebalo da poveća verovatnoću infekcije u prostoriji.

Spahija iz komisije za infekcije kaže da projekat postoji i da očekuju da će prostori ispred svake operacione sale uskoro biti filtrirani.

Dok zvaničnici unutar UKCK-a čekaju ruku države, postoje primjeri suprotno od očekivanog.

Onkološka klinika je renovirala toalete i kupatila, donacijom rođaka pacijenta koji se tamo liječio, a nova Pedijatrijska klinika izgrađena je arapskom donacijom, koja je zaslužna za dobre uslove.

U SKBUK-u se stalno žale na veliko prisustvo pratilaca pacijenata, ali je i njihovo prisustvo u blizini operacionih sala neizbežno. Ulaze unutra da donesu materijal koji nedostaje za operaciju svog rođaka.

“Do sada smo kupili dosta lijekova. Ne znam tačno, ali dosta. Svaki dan”, rekao je Fitim Gaši, pratilac pacijenta hospitaliziranog u UKCK-u.