Teheran je službeno aktivirao program vještačkih padavina, prskajući oblake hemijskim solima iznad presušenog jezera Urmija i provincija Istočni i Zapadni Azerbejdžan, u pokušaju da ublaži najgoru sušu u posljednjih 50 godina. Rezervoari su na jednocifrenim procentima, a vlasti upozoravaju da bi bez kiše moglo doći do ograničenja vode i čak evakuacije stanovništva iz glavnog grada.

Iran ubacuje srebro-jodid i druge supstance u atmosferu kako bi “prisilio” oblake na kišu, dok meteorolozi prijavljuju padavine i prvi snijeg sjeverno od Teherana — ali daleko ispod potrebnog nivoa.

Dok stotine vjernika mole za kišu, u regiji se vode i druga pitanja: da li je Iran jedini koji “kontroliše” vrijeme — ili sumnja da pojedini regionalni igrači utiču na klimatsku krizu iz političkih razloga?

Vlasti najavljuju kazne za prekomjernu potrošnju vode, dok opsesija opstankom postaje državna strategija.

Rastuće zabrinutosti oko seizmičke nestabilnosti Teherana i iscrpljenih vodnih resursa podstakle su u vrhu države razgovore o mogućem izmještanju administrativnog centra ka jugu – prema stratešnom priobalju i blizini Hormuškog moreuza, gdje je pristup vodi i logistici neuporedivo stabilniji. Analitičari ovo gledaju kao znak da se režim priprema na dugotrajan klimatsko-bezbjednosni pritisak.