Autor: Nahal Tosi za Politico
Prijevod i adaptacija: Berzat Berzati

Reakcije na zaustavljenu “pobunu” jednog gospodara rata pokazale su kako zemlje cijene unutrašnju stabilnost Rusije iznad neurednog pada njenog moćnog vođe. Nedavni pokušaj pobune u Rusiji dokazao je da koliko god svjetski lideri mrze Vladimira Putina, ne žele da se ruski predsjednik iznenada svrgne prenosi Kosova.info

Nestabilnost koja bi mogla uslijediti “nije” vrijedna rizika.

Mogućnost post-putinovskog haosa u Rusiji jedan je od ključnih faktora koje su mnoge zemlje – od protivnika poput Sjedinjenih Država do ruskih partnera kao što je Kina – razmatrale dok su kalibrirale svoje reakcije na oružanu pobunu vođe plaćenika Jevgenija Prigožina protiv Moskve.

To je zeznuta računica, posebno za Sjedinjene Države.

Bajdenova administracija poduzela je mnoge korake, uključujući uvođenje ekonomskih sankcija, koje vjerovatno slabe Putina nakon njegovog rata protiv Ukrajine. Ali Vašington je više puta insistirao da ne podržava promjenu režima u Rusiji, drugoj nuklearnoj sili.

U ovom trenutku, nedostatak jasnog nasljednika, ili mogućnost da nasilni vojskovođa poput Prigožina preuzme kontrolu, ostavlja previše neugodnih varijabli da bi se otvoreno zalagalo za zbacivanje Putina, tvrde dva sadašnja američka zvaničnika, dva strana zvaničnika i jedan bivši američki zvaničnik.

“Sjedinjene Države nemaju interesa za nestabilnost unutar Rusije koja ima potencijal da se prelije na Evropu”, rekla je Andrea Kendall-Taylor, bivša službenica američke obavještajne službe koja je specijalizirana za Rusiju i autokratije. Promjena režima koja se dešava kroz haotičan i nasilan proces također će najvjerovatnije proizvesti još jednog autoritarnog lidera, koji bi mogao biti gori od Putina.”

Dvojica američkih zvaničnika koji se bave politikom Rusije rekli su da je Bidenova administracija razmatrala pitanja o stabilnosti ruske države dok je kreirala svoj odgovor na kratku pobunu prošlog vikenda.

Iako je rijetkost da Sjedinjene Države pozivaju na promjenu režima u nekoj drugoj zemlji, Bajdenova administracija također želi biti posebno oprezna da ne pothranjuje Putinov dugogodišnji narativ da Amerika stoji iza nastojanja da ga svrgne ili, u tom slučaju, podstakne nered. pad.

Putin: Svi pokušaji pobune završiće se porazom

Kako se pobuna odvijala, predsjednik Džo Bajden i njegovi pomoćnici su svoje javne komentare držali ograničenim i tihim. Krizu su nazvali „unutrašnjom stvari“ Rusije. Evropske zemlje i drugi saveznici protiv Rusije zauzeli su slične oprezne pristupe.

“Nestabilnost bilo gdje ima troškove — troškove za građane te zemlje, za region. Na mjestu poput Rusije, to bi moglo imati globalne implikacije”, rekao je jedan od američkih zvaničnika, koji je, kao i drugi, dobio anonimnost da razgovara o osjetljivim diplomatskim odlukama. Da li bi ruske institucije bile otporne ako bi Putin bio nestao sa slike? Možda. Vjerovatno. Ali to nije sigurna stvar.”

Kina – koja je obećala “bez ograničenja” partnerstvo s Putinovim režimom – ostala je tiha dok se kriza odvijala. Nakon toga, Peking je izdao saopštenje koje je dijelom govorilo o vlastitoj zabrinutosti oko izbjegavanja haosa u susjednoj zemlji.

“Kina podržava Rusiju u očuvanju nacionalne stabilnosti i pružanju razvoja i prosperiteta”, saopćilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

Sigurnost ogromnog ruskog nuklearnog arsenala u slučaju borbe za moć Kremlja najveća je briga međunarodne zajednice. Ali isto tako je i potencijalno ponovno rasplamsavanje zamrznutih sukoba u mjestima poput Moldavije i Gruzije. Također postoji zabrinutost da bi kolaps Putinove vlade mogao podstaći separatističke pokrete unutar Rusije.

“Sve će biti pogođeno, od globalnih zaliha nafte, gasa, obogaćenog uranijuma… poljoprivrede, sigurnosti hrane”, rekao je srednjoazijski diplomata. Ruska stabilnost je od ključnog značaja za države Centralne Azije, rekao je diplomata, jer ćemo “na kraju dana i dalje živeti pored Rusije”.

Trenutna želja SAD-a da izbjegavaju direktne zahtjeve za promjenom režima dolazi nakon što su prošli američki napori da navijaju ili vojno pomognu svrgavanje koji su rezultirali nasiljem i dugotrajnim neuspjehom – Egipat, Irak i Afganistan su primjeri.

Postoji uvjerenje da bi očigledna američka podrška svrgavanju potkopala kredibilitet pokušaja građana da se svrgne diktator. Osim toga, sposobnost SAD-a ili Zapada da predviđaju ili čak vode takve događaje je daleko ograničenija nego što mnogi ljudi mogu vjerovati.

U Putinovom slučaju, otvoreni američki poziv za njegovo svrgavanje mogao bi ga navesti da se upusti dublje u Ukrajinu i pojača ugnjetavanje kod kuće – iako bez obzira na to što SAD kažu, moćni čovjek dugo vjeruje da ga Washington pokušava istisnuti.

U trenutku van scenarija u martu 2022., Bajden je za Putina rekao:

“Zaboga, ovaj čovjek ne može ostati na vlasti.” Bijela kuća je tada morala danima da insistira na tome da Bajden zapravo ne poziva na promjenu režima.

U svjetlu prekinute pobune, glasnogovornik Saveta za nacionalnu bezbednost Bijele kuće Džon Kirbi rekao je da Sjedinjene Države vjeruju da je “na ruskom narodu da odredi ko je njihovo vodstvo”.

Zvaničnici kažu da je Putin slabiji nakon Wagnerove pobune

Ipak, neki evropski i američki zvaničnici su naglasili ozbiljnost izazova s kojim se Putin suočava. Britansko ministarstvo odbrane saopćilo je da pobuna “predstavlja najznačajniji izazov za rusku državu u posljednje vrijeme”. Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je da se pojavljuju “pukotine” u Putinovoj vlasti.

Bajdena su u srijedu pitali da li je Putin sada slabiji. Njegov odgovor: “Apsolutno”.

Vlade koje su zauzele neutralnu poziciju u sukobu Rusije i Zapada oko Ukrajine – poput Indije, Brazila i Južne Afrike – uglavnom su izbjegavale direktne komentare o pobuni.

Turski lider Redžep Tajip Erdogan, koji je i sam odbio pokušaj puča i pokušao da ostane srdačan sa Putinom, razgovarao je sa ruskim liderom tokom nedavne krize.

„Naglašeno je da niko ne treba da iskoristi ono što se dogodilo u Rusiji“, navodi se.

Prigožin je insistirao da Putin nije bio meta njegove pobune. Umjesto toga, želio je da smijeni rukovodstvo ruskog ministarstva odbrane, s kojim je bio u svađi. Ali Putin je izašao protiv Prigožinovog oružanog marša. I nakon jednodnevne pobune, Prigožin je odustao i pristao da ode u egzil u Bjelorusiju kako bi izbjegao optužbe za izdaju protiv njega i njegovih plaćeničkih snaga Wagner grupe.

Rusija, u teoriji, ima pravila sukcesije ako Putin, recimo, umre prirodno dok je na funkciji. Ipak, s obzirom na to koliko je Putinova vladavina iskrivila ruski ustavni sistem, moguće je da će ljudi koji se bore da ga naslijede ignorisati takva pravila.

“Postoji hiljadu ljudi u ruskoj politici koji misle da mogu biti predsjednici, a prilika da se postane predsjednik dogodi se jednom u životu”, rekao je Will Pomeranz, specijalista za Rusiju iz Wilson centra.

“Svaka vrsta nestabilnosti na vrhu bi barem dovela do toga da neki ljudi pomisle da je ovo njihova prilika.”

Uz to, Pomeranz je istakao da, osim prognanih ili zatvorenih opozicionih lidera, trenutno u Rusiji nema ozbiljnih ličnosti koje se otvoreno stiliziraju kao alternative Putinu.

Zapadni zvaničnik je tvrdio da ruske institucije, kao što je sigurnosna agencija FSB, imaju dovoljno dugotrajne snage da spreče kolaps i rat koji se dogodio u mjestu poput Libije nakon pada diktatora Moamera Gadafija. Gadafi je uništio institucije svoje zemlje.

Ali još uvijek postoji opasnost od previranja u Rusiji, rekao je zvaničnik, kao i mogućnost “stvarnog otvaranja za ozbiljnog vojnog tvrdolinijaša koji je manje nesklon od Putina kada je u pitanju upotreba nuklearnog oružja”.

Nizozemski premijer Mark Rutte u utorak je odbio Putinove tvrdnje da Zapad želi haos u Rusiji.

„Naprotiv, nestabilnost u Rusiji stvara nestabilnost u Evropi. Tako da smo zabrinuti”, rekao je.

Od Putina se sada očekuje da još više učvrsti svoju moć, makar samo da dokaže da je čvrsto na čelu. Neki analitičari tvrde da bi on na kraju mogao ispasti jači. Drugi kažu da je pobuna plaćenika početak kraja za Putina.

Bilo kako bilo, neki stručnjaci za vanjske poslove, uključujući bivšu britansku premijerku Liz Truss, pozivaju svijet da se bolje pripremi za moguću implodaciju ruske države.

Najgori scenariji se često ne ostvaruju — raspad Sovjetskog Saveza početkom 1990-ih, na primjer, mogao je biti daleko nasilniji. Do danas se vodi debata o tome da li su Sjedinjene Države bile previše oprezne u tome kako su se nosile s Kremljom u posljednjim danima tog carstva.

Putin je za sada “đavo kojeg poznajemo”, rekao je bivši zvaničnik Bijele kuće koji se bavio politikom Rusije. “Ali on je zaista đavolast.”