Autor: Phillip Olterman, The Guardian
Prevod i adaptacija: Berzat Berzati

Pregovarački mir Jetona Neziraja je luda komedija koja se bavi ratovima u Bosni i na Kosovu. Kada politički lideri predstavljaju rat kao jedino rješenje, na umjetnicima je da podsjete ljude da je mir još uvijek moguć. To je polazna tačka za kosovsku pozorišnu kompaniju Qendra Multimedia, čija se nova predstava vraća na posljednji rat u Evropi prije ruske invazije na Ukrajinu i istražuje kako je on zaustavljen.

Pouka koju izvlači i žanr koji bira da predstavi svoje nalaze neočekivani su: Pregovarački mir kosovskog dramatičara Jetona Neziraja prikazuje diplomatiju mira kao farsu, iako neophodnu.

Dramatizirajući razgovore za okruglim stolom između izmišljenih zaraćenih zemalja Banovije i Unmikistana, predstava je pomahnitala komedija u kojoj uzaludni generali mogu biti namamljeni za pregovarački sto samo obećanjima holivudskih filmova koji slave njihove akcije. Suprotstavljene strane se opijaju dok pregovaraju o demilitarizovanim zonama, mešaju nacrte sporazuma o prekidu vatre i potpisuju na pogrešnoj isprekidanoj liniji. Mape spornih teritorija se dijele makazama za papir dok se svete zemlje ne pretvore u pljuskove konfeta.

Pa ipak, na kraju 90-minutnog nastupa, bivši neprijatelji se sklapaju kako bi otpjevali Peace in the Valley Elvisa Presleya, a lik Ratka Mladića mokri se kad shvati da će završiti pred sudom za ratne zločine.

“Kada pričate o ozbiljnim stvarima, ne smijete o tome govoriti na ozbiljan način”, rekao je Orest Pastukh, ukrajinski glumac koji je jedan od pet članova multinacionalne ekipe Qendra s neposrednim iskustvom ulaska njihove zemlje u rat. “Kad bismo ozbiljno pričali o ratu i miru, svi bi poludjeli.”

Predstava, koja idućeg mjeseca ide na evropsku turneju u Njemačku, Češku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, u velikoj je mjeri zasnovana na Dejtonskom sporazumu koji je 1995. zaustavio troipogodišnju bh. rata, najsmrtonosnijeg poglavlja u raspadu Jugoslavije.

Na svojoj premijeri u prištinskom pozorištu Oda prošle nedelje, takođe je pomešao elemente mirovnog sporazuma kojim je četiri godine kasnije okončan rat na Kosovu, sukob koji se često pamti kao poslednji „dobar rat“ zapada i kontrafolij iračkoj katastrofi koji je uslijedio ubrzo nakon toga.

Da bi okončao sukob između Srba i kosovskih Albanaca u otcepljenoj pokrajini, NATO je delovao brže i agresivnije nego što je to bio slučaj u ratu u Bosni. U centru Prištine i dalje je opipljiva zahvalnost za asertivno vođstvo SAD u mirovnim pregovorima. Tu je statua Billa Clintona koji maše, bista Medlin Olbrajt i ulica koja nosi ime po Richardu Holbrookeu, buldožer diplomati koji je predvodio pregovarački tim zadužen za rješavanje balkanske krize.

Stoga može izgledati iznenađujuće da u Pregovaračkom miru moralna sigurnost dolazi umotana u sarkazam, a ne u patos. Lik tipa Holbrookea, Joe Robertson, kojeg glumi Harald Thompson Rosenstrom, Norvežanin, nije samo “zvijer mira” već i “šizofreničar, brutalni Mazarin” koji dobiva seksualne udarce od kriznih razgovora. U jednoj sceni, on se grči na okruglom stolu u vrućim pantalonama i kožnom pojasu, šibajući se belom zastavom. Na kraju, predstava nagrađuje njegov trud ne statuom, već „njegovim vlastitim emoji sličicama“.

“Kada sam pročitao Holbrukove memoare Završetak rata, shvatio sam da je i pregovarački sto svojevrsna pozornica”, rekao je Neziraj uoči premijere svoje drame. “I dramatična pozornica na kojoj su se glumci ponašali prilično bizarno”, uključujući pregovarače koji organiziraju odlazak i nove političke granice iscrtane na salvetama.”

On je rekao da mu je proučavanje Daytonskog sporazuma, kao i sporazuma iz Osla potpisanog između Izraela i Palestine 1993. godine, lišilo iluzije da su mirovni pregovori strukturirani razgovori koje vode stručnjaci u svojim oblastima. “Oni su plod volje pojedinaca u određenom trenutku”, rekao je Neziraj.

Na Kosovu je određen stepen cinizma u pogledu diplomatije mira bio neizbežan, rekao je on, posebno kada su se tenzije ponovo rasplamsale prošlog meseca nakon sukoba između naoružanih ljudi i kosovske policije u manastiru blizu granice sa Srbijom. Tokom proba, Thompson Rosenstrom je pitao da li postoje planovi za evakuaciju ako Srbija izvrši invaziju. Rediteljka, Blerta Neziraj, Jetonova partnerka, uvjerila ga je da prisustvo NATO trupa znači da je vjerovatnija ruska invazija na Norvešku.

„Rat se ne završava kada položite oružje“, rekao je Neziraj.

„Rat se ne završava kada položite oružje“, rekao je Neziraj. „Mi na Kosovu živimo u privremenoj državi, koja nije rat, ali ni punopravni mir. To je atmosfera straha i neizvjesnosti, jer ratni račun iz 90-ih nije u potpunosti otplaćen.”

Neziraj je svjestan vlastitog cinizma i Negotiating Peace na kraju uspijeva da se izvuče iz toga. Pred kraj predstave, samit izgleda kao neuspjeh: vjera u UN je raspršena u komadiće, postoje pozivi za drugu konferenciju koju organizira EU. Glavni pregovarač apeluje na publiku za savjet kako bi prekinuli ćorsokak.

Dok predstava obilazi Balkan, kompanija namerava da na scenu pozove različite svedoke iz stvarnog života. U Prištini je posao pripao Aidi Čerkez, veteranskoj dopisnici Associated Pressa koja je pratila opsadu Sarajeva iz glavnog grada Bosne. Njen 10-minutni monolog mijenja raspoloženje predstave.

„Jedini preduslov za mir je da se svi okupe za istim stolom“, rekla je nakon zavese. “A da bi se svi okupili za istim stolom, morate vojno oslabiti dominantnu stranu. Sve dok jedna strana može misliti da može pobijediti, nema razloga da se sjedne za pregovarački sto. U Bosni je taj uslov ispunjen NATO bombardovanjem.”

Čerkez je odbacio ideju o završetku rata u Bosni kao nacrtu za okončanje drugih sukoba, ali je rekao da je to ipak pouka. „Mir nije odsustvo oružanog sukoba“, rekla je ona. “U Bosni živimo u odsustvu oružanog sukoba, a ne mira. Ali to nije ništa. To je mnogo.”

Dok je glumačka ekipa proslavila svoju prvu noć uz rakije u pozorišnom baru, ukrajinski glumac Pastukh se osvrnuo na situaciju u svojoj zemlji. “Ova predstava me je natjerala da shvatim da svaki rat mora imati finale, ali ne znam kako bi to funkcioniralo u Ukrajini”, rekao je. „Srbija je olako prošla, i kao rezultat toga, neki od istih problema se sada dižu u glavu. Hoćemo li posle našeg rata imati još jedno Kosovo ili Nirnberg?”

Da li ga je učešće u predstavi učinilo pesimističnijim ili više nadajući se svojoj zemlji? “To je zanimljivo pitanje”, rekao je Pastukh. “Mislim da sam postao realniji. Kad god postoji mirovno rješenje u Ukrajini, to će biti siva zona. Biće pozitiva. Ali biće i nekih negativnih strana.”