Trgovina funkcijama, kontroverzni savezi i indikativno poštovanje: Ćuni, Balje i Haradinaj pod lupom političke etike!?


U političkom pejzažu Kosova raste osećaj nepovjerenja dok ključni politički akteri – Anton Quni (DSK), Duda Balje (SDU) i Ramuš Haradinaj (AAK) – javno iznose tvrdnje koje ukazuju na pokušaje političke trgovine, a ipak se svi zaustavljaju korak pre iznošenja konkretnih imena. Ono što povezuje sve ove slučajeve jeste karakterističan pristup: javni nastupi puni indicija, uz izjave „poštovanja“ i „uveravanja u integritet“ osoba koje se zapravo dovode u pitanje.

Ćuni tvrdi da mu je u zamenu za glas za konstituisanje Skupštine ponuđena funkcija ministra odbrane, ali naglašava da „poštuje sagovornika“ koji je posredovao u razgovoru i da je susret bio „u korektnom tonu“. Ipak, poruka je jasna – neko je pokušao da trguje njegovom političkom lojalnošću.

Balje već godinama javno govori o pritiscima na poslanike nevećinskih zajednica, ali je poznata i po spektakularnim optužbama koje nisu imale epilog. Od slučaja s optužbama protiv policajca iz Gračanice, do teških reči na račun bivšeg ministra zdravlja, sve je završavalo bez konkretnih rezultata – dok su u međuvremenu izjave o „poštovanju pravosudnog sistema“ i „brizi za žrtve“ bile deo standardnog narativa.

S druge strane, Haradinaj kritikuje političku trgovinu, ali istovremeno otvara vrata Ademu Hodži, predstavniku JGP-a iz goranske zajednice, poznatom po bliskosti sa režimom u Beogradu i ličnim vezama sa Milanom Radoičićem. Hodža je već sarađivao sa Haradinajem tokom prethodnog mandata, a njegovo ponovno uključivanje u poslanički klub AAK-a izazvalo je oštre reakcije u političkoj i građanskoj javnosti. I Haradinaj, međutim, u svim izjavama zadržava ton „političke korektnosti“, izražavajući „poštovanje prema svim saradnicima“.

Zaključak je neumoljiv: politička trgovina se ne potvrđuje izričito – ali se oslikava kroz obrasce. Svi akteri govore „u rukavicama“, dok ukazuju na sistemske slabosti, neformalna obećanja i kontroverzne saveze. Međutim, zadržavanjem zagonetnog tona i politički korektnog jezika – javnost ostaje bez pravih imena, dok se institucije sve više urušavaju pod teretom neizgovorenog.

Go to TOP