Irački kaligraf Ali Zaman završio je monumentalni rukopis Kur’ana nakon šest godina neprekidnog rada, stvarajući djelo koje se već opisuje kao jedno od najvećih kaligrafskih poduhvata u savremenom islamskom svijetu.

Rukopis se sastoji od 302 svitka, ispisana s obje strane, od kojih je svaki dug oko četiri metra i širok 1,5 metara. Listovi, nalik debeloj pergameni, izrađeni su posebno za ovaj projekat mješavinom tradicionalnih materijala, uključujući jaja, kukuruzni škrob i stipsu.

„Svaki put kada pomislim na ovaj Kur’an, osjetim duboku zahvalnost što mi je Bog dao život da mogu dovršiti ovo djelo. Osjećam se izuzetno ponosno“, rekao je 54-godišnji Zaman za Associated Press u džamiji u Istanbul, gdje se rukopis trenutno čuva.

Islamska kaligrafija smatra se jednom od najvrednijih umjetničkih tradicija u muslimanskom svijetu. Posebno je procvjetala u Osmanskom carstvu, gdje je država sistematski podržavala umjetnike, a Istanbul je i danas prepoznat kao globalni centar ovog umijeća, poznatog na turskom jeziku kao „hat“.

Umjetnički ekspert Umit Čoškunsu rekao je da je kaligrafija, zbog ograničenja prikazivanja ljudskih likova u islamskoj tradiciji, postala centralni oblik umjetničkog izražavanja.

„Hat nije samo lijepo pisanje. On se doživljava kao čin ibadeta, kao način približavanja Bogu“, rekao je on.

Zaman je rođen u Ranji, u poluautonomnoj kurdskoj regiji na sjeveru Iraka. Porodicu je preselio u Istanbul 2017. godine kako bi se u potpunosti posvetio ovom projektu i usavršio svoju vještinu, jer se kaligrafija u Turskoj, kako kaže, cijeni znatno više nego u njegovoj domovini.

Svaki list Kur’ana ispisan je ručno. Zaman je radio od zore do sumraka, šest godina bez prekida, u maloj prostoriji dodijeljenoj u džamiji Mihrimah Sultan u Istanbulu.

Iako se rukopis promoviše kao najveći na svijetu, još nije dobio zvanično priznanje. Prema podacima Guinness World Records, najveći štampani Kur’an proizveden je u Muzeju Svetog Kur’ana u Meki u martu 2025. godine.

Zamanov sin Rekar kaže da je porodica rijetko viđala oca tokom rada na projektu.

„Viđali smo ga samo kada bismo mu donosili hranu ili kada bi se kasno vratio kući da spava. Sada ga, hvala Bogu, viđamo mnogo češće“, rekao je.

Rukopis se čuva u pažljivo složenim svicima, zaštićenim od prašine i vlage. Zamanova konačna želja je da djelo bude javno izloženo.

„Želim da ovaj Kur’an bude u muzeju ili posebnom prostoru za kaligrafiju, gdje će ljudi moći da ga vide, cijene i poštuju“, rekao je on.