Bivši američki pukovnik Philippe Rogers, koji je radio 10 godina u sjedištu NATO-a, ocijenio je napredak Kosova u odnosu na ovu alijansu, naglašavajući da se zemlja posmatra kao veoma važan partner, iako još uvijek nije članica.

Tokom jednog predavanja, Rogers je rekao da ima dugogodišnje veze s Kosovom, jer je učestvovao u borbenim misijama tokom rata 1999. godine i nekoliko puta je posjetio zemlju. Istakao je da je Kosovo ostvarilo vidljiv napredak u svom razvoju i saradnji s NATO-om.

„Ovo je komplikovano pitanje, ali u isto vrijeme moram reći da je to veoma moguć ishod. Naravno, postoji mnogo prepreka i stvari koje treba prevazići. Posebno ću u današnjem predavanju govoriti o svom odnosu s NATO-om. Radio sam u sjedištu NATO-a 10 godina, tako da sam veoma dobro upoznat s Kosovom kao državom, a letio sam u borbenim misijama 1999. godine tokom rata i nekoliko puta sam posjetio Kosovo“, rekao je Rogers.

On je spomenuo prepreke koje Kosovo mora prevazići da bi postalo član NATO-a, a koje su uglavnom diplomatske prirode.

„Prije svega moram reći da imate lijepu zemlju i bilo je divno vidjeti kako se ona razvijala. Ljudi su veoma pozitivno raspoloženi prema Kosovu. Ono je fantastičan partner. Naravno, još uvijek nije saveznik, ali je veoma dobar partner. Kosovo doprinosi mnogim misijama i vrlo je spremno da doprinese i drugim misijama. Naravno, postoje četiri zemlje unutar NATO-a koje ne priznaju Kosovo. Vjerujem da ste dobro upoznati s tim: Španija, Slovačka, Rumunija i Grčka. To su neke od prepreka koje Kosovo mora odmah prevazići. I to je uglavnom pitanje diplomatskih odnosa između tih zemalja. Osim toga, mogu reći da Kosovo radi veoma dobar posao u povećanju svoje važnosti unutar NATO-a, unutar Evropske unije i unutar evropske alijanse“, rekao je Rogers za EO.

U međuvremenu, ono što Kosovo treba da ima jeste Akcioni plan za članstvo (Membership Action Plan) kako bi postalo dio međunarodne vojne alijanse, ali Rogers naglašava da, iako ga još nema, Kosovo ipak ima pozitivno prisustvo među zemljama koje ga priznaju.

„Trenutno ne postoji jasna mapa puta. Ono što mi nazivamo ‘mapom puta’ zapravo je Akcioni plan za članstvo (Membership Action Plan). Kada neka zemlja dobije ovaj plan, tada je na putu ka članstvu. To ne mora nužno biti brz put, jer je nekim zemljama trebalo mnogo vremena. Na primjer, ako uzmemo Sjevernu Makedoniju, trebalo joj je više od 15 godina da konačno bude primljena u NATO, a to je na kraju bilo povezano sa sporom oko imena s Grčkom. Kosovo nema Membership Action Plan, ali ima veoma pozitivno prisustvo unutar alijanse s državama koje ga priznaju. Čak će i zemljama koje ga ne priznaju trebati vremena da barem objasne kosovskim građanima šta se dešava. Vidio sam delegacije s Kosova koje su dolazile u NATO i bile su primljene veoma pozitivno. Ali izazov je to što morate imati državu koja sponzoriše Kosovo kako bi učestvovalo na tim sastancima. Obično su to Sjedinjene Američke Države; ponekad je to bila i Ujedinjena Kraljevina i druge zemlje. Rekao bih da trenutno ne postoji konkretan plan, iako bi se to moglo promijeniti u budućnosti“, izjavio je Rogers.

Sa tehničke strane, Rogers je naglasio da mnogo toga zavisi od Akcionog plana za članstvo, ukoliko se jednog dana ponudi Kosovu.

„Sa tehničke strane, to će u velikoj mjeri zavisiti od Membership Action Plan-a, ako se jednog dana ponudi Kosovu. Tada postoji nekoliko stvari koje Kosovo mora uraditi. Delegacije će ići u NATO, ministri će izvještavati alijansu o napretku: vladavini prava, demokratskim institucijama i slično. Tada stvari mogu početi da se kreću naprijed. Reći ću vam nešto: veoma sam impresioniran. Danas sam proveo neko vrijeme u Ministarstvu odbrane i moram reći da sam tokom godina bio veoma blisko uključen u pitanja vezana za Kosovo. Kosovske sigurnosne snage su u nekim aspektima mnogo godina ispred nekih zemalja koje su već članice NATO-a. To je povezano s veličinom vojske, ali ono što vidim iz saradnje KBS-a s Nacionalnom gardom Ajove i sa Sjedinjenim Američkim Državama kroz programe IMET, koji omogućavaju pripadnicima da studiraju na univerzitetima i vojnim akademijama, pokazuje da je Kosovo uradilo fantastičan posao. I želim ponovo naglasiti: njihova spremnost da pomognu u misijama NATO-a i EU je izvanredna, jer se na taj način postaje operativni partner, što ponekad može voditi ka jasnijem putu prema članstvu“, dodao je Rogers.

Također je rekao da se Kosovske sigurnosne snage posmatraju pozitivnije nego neke druge zemlje koje su kandidati za članstvo u NATO-u.

„Postoji mnogo zemalja koje bilateralno i multilateralno pomažu Kosovskim sigurnosnim snagama tokom ovog procesa. Ali iz perspektive NATO-a postoji institucija koja se zove NALT (NATO Advisory Liaison Team), koja pomaže u definisanju šta se očekuje od KBS-a u pogledu NATO standarda. Zatim se postavljaju pitanja poput: da li je vojska prevelika ili premala, da li je sposobna ili ne? Ali mogu reći da se trenutno, prema NALT-u i drugim institucijama s kojima radim, kao i prema bilateralnim odnosima koje poznajem, KBS posmatra veoma pozitivno, čak pozitivnije nego neke druge zemlje koje su kandidati za članstvo u NATO-u“, dodao je Rogers.