Premijer Albanije, Edi Rama uključio se u video-prijenos uživo iz Brisela, gdje je rekao da putuje u Hag kako bi se sastao s bivšim predsjednikom Kosova, Hašimom Thačijem.

Rama je izrazio zabrinutost zbog načina na koji funkcioniše međunarodna pravda prema bivšim liderima OVK-a, naglasivši da je proces daleko od demokratskih standarda i poštovanja ljudskih prava.

U tom kontekstu, Rama smatra da svaka buduća odluka treba da odražava demokratske standarde i integritet međunarodnih institucija.

Istakao je da je podrška Thačiju jasan znak opredijeljenosti Albanije za pravdu i demokratiju.

„Na putu sam za Hag, gdje ću se, nakon nekog vremena od prethodnog susreta, sastati s komandantom OVK-a, predsjednikom Kosova, koji je odveden iz svoje kancelarije i već godinama se drži kao talac u ćeliji međunarodne pravde. Na veliku sramotu svih onih koji sponzorišu takvu vrstu pravde, u kojoj su kršenja standarda, kršenja ljudskih prava i kršenja svih normi pravičnog sudskog postupka jedina norma koja je obilježila ovu farsu. Još uvijek jedan demokratski izabrani predsjednik, zajedno s trojicom saboraca koji su obavljali važne dužnosti na Kosovu, drže se zatvoreni i izolovani“, rekao je Rama.

„Sada kada je završena izloženost pseudo-dokaza optužbe i parada smiješnih svjedoka koje je optužba dovela u sudnicu međunarodne pravde, kao i kada su završena ozbiljna svjedočenja svjedoka odbrane, očekuje se presuda. Nadam se i želim da naredna godina bude godina spuštanja zavjese ovog apsurdnog teatra međunarodne pravde i izlaska iz brutalne izolacije Thaçija i njegovih saboraca. Nadam se da će demokratske zemlje koje sponzorišu ovaj sud razmisliti o niskim standardima, o nivou pravde i demokratije ispod crvenih linija“, dodao je.

„Ovo je ono što se godinama dešava ljudima čiji je jedini ‘grijeh’ bio to što su se pobunili protiv jednog režima, što su uzeli oružje da bi branili svoju slobodu i ljudsko dostojanstvo, svoje neotuđivo pravo da žive kao ravnopravni ljudi na ovoj zemlji, pod istim suncem, a ne kao društvena grupa progonjena zbog svoje etničke pripadnosti u jednoj diktaturi. To je istina i niko je ne može poljuljati.“

„Jedan apsurdni čekić međunarodne pravde ostavio je trag sramote. Vjerujem da će pravda pobijediti, jer ovdje ne postoje dvije ili tri pravde – postoji samo jedna pravda, ona koja je vječno posvećena krvlju heroja i mučenika, neizrecivom boli majki, sestara, supruga i kćeri koje su bile progonjene i sakaćene tokom jednog od najmračnijih perioda, čak i za samu Evropu, u srcu Evrope.“