Autor: Victor Jack za Politico
Prevod i adaptacija: Berzat Berzati

Prošle godine, EU je Sofiji dala izuzeće od sankcija kako bi zaštitila svoje građane od nestašice energije. Usled čega je Rusija profitirala.

BRISEL – Kremlj je ove godine zaradio dodatnih milijardu evra za svoje ratne napore nakon što je najveća ruska privatna naftna kompanija iskoristila rupe u pravilima EU o sankcijama – uz pomoć Bugarske.

Koristeći jedinstveno izuzeće od EU zabrane ruske nafte, Bugarska je dozvolila da milioni barela ruske nafte dođu u lokalnu rafineriju u ruskom vlasništvu, koja je zatim izvozila različita rafinisana goriva u inostranstvo, uključujući zemlje EU, prema istrazi nevladine organizacije Global svedoče istraživački centri Centar za proučavanje demokratije (CSD) i Centar za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA) i nezavisno izveštavanje POLITICO-a prenosi Kosova.info

Ta rupa u rupi — koja je, prema riječima ruskog predsjednika Vladimira Putina, prikupila dovoljno prihoda za Moskvu da financira svoju Wagnerovu plaćeničku grupu za godinu dana, prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu — također je stvorila skoro 500 miliona evra profita za vlasnika rafinerije Lukoil od kada je izuzeće počelo 5. februara, prema povjerljivim podacima analiza pripremljena za bugarski parlament i uvid u POLITICO.

Čini se da ovo ne krši direktno sankcije, prema stručnjacima za sankcije, a Bugarska i Lukoil kažu da je to iznad svih. Ipak, zemlje EU i zakonodavci unutar Bugarske sada pozivaju Brisel da pooštri pravila koja toj zemlji daju poseban tretman dok Evropska komisija priprema svoj 12. paket sankcija protiv Rusije – očekuje se da će biti predstavljen u narednim danima.

„U najmanju ruku treba da pooštre sankcije i pooštre režim derogacije“, rekao je Delyan Dobrev, koji predsjedava energetskim odborom u bugarskom parlamentu.

“Ali najoptimalnija stvar koju treba učiniti je jednostavno se riješiti ovog odstupanja.”

Ovo pitanje također baca novo svjetlo na poteškoće sa kojima se EU suočava u izradi efikasnih sankcija protiv Moskve nakon njene invazije na Ukrajinu, budući da je lokalna provedba i dalje neujednačena, dok je labav pravni jezik otvorio puteve za eksploataciju.

“Režim sankcija je toliko sličan švicarskom da, šta god da radimo, uvijek zaostajemo za Rusima tri mjeseca”, rekao je jedan diplomata EU, koji je, kao i drugi, dobio anonimnost da govori iskreno.

Iskoristiti priliku

Kada su se zemlje EU-a složile da zabrane morski uvoz ruske sirove nafte prošlog juna nakon sedmica mukotrpnih pregovora, Bugarska je dobila “posebno odstupanje” od te mjere do kraja 2024. zbog svoje “geografske izloženosti”.

Balkanska zemlja se u velikoj mjeri oslanja na Lukoilovu rafineriju u Burgasu na njenoj obali Crnog mora, koja obezbjeđuje 80 posto bugarskih potreba za dizelom i benzinom i čini 10. ekonomske proizvodnje zemlje – realnost koja je moskovskoj firmi osvojila značajan politički uticaj u zemlji.

Ali nakon što je bugarska privremena vlada nagovijestila da će nastaviti s prodajom naftnih derivata ruskog porijekla EU, Evropska komisija u Briselu se povukla, zabranivši Sofiji da to čini od 5. februara, s obzirom da je mjera bila “isključivo namijenjena da osigura sigurnost [zemlje] ponude.”

Prema pravilima EU o sankcijama, Bugarska ne može prodavati naftne derivate u inostranstvu. Ali postoji kvaka: Sofija može odobriti izvoz ako su ovi proizvodi za “ekskluzivnu upotrebu” u Ukrajini ili se “ne mogu skladištiti u Bugarskoj zbog ekoloških i sigurnosnih rizika” sve dok se ne misli na njihovu “prodaju, nabavku, prijenos ili izvoz da zaobiđu” sankcije.

Glasnogovornik Komisije rekao je za POLITICO samo da se ovi rizici po životnu sredinu “odnose na specifičan sastav rafiniranih proizvoda”, uključujući moguće požare i eksplozije, ali nije naveo kapacitet skladištenja.

Zahvaljujući ovim izuzećima, Bugarska je najvjerovatnije izvezla gotovo 3 miliona barela naftnih derivata ruskog porijekla samo morem od marta do jula ove godine — što je ekvivalentno otprilike jednom od pet barela sirove nafte koja stiže u Burgas i zatim se prerađuje u rafineriji, analiza je pokazuje podatke o transportu iz kompanije Kpler za obavještavanje tržišta.

Bugarski ministar finansija Asen Vasilev rekao je za POLITICO da je to zato što je rafinerija imala skladišni kapacitet za samo 10 dana, dodajući da bi izuzeće od sankcija takođe pomoglo vladi da se prikupi do 250 miliona evra poreza ove godine.

“Ne osjećamo se odgovornim” za Lukoilov izvoz i rezultirajući prihod za Kremlj, rekao je on.

“Odstupanje je na snazi ne samo da bi se pomoglo Bugarskoj, već i da bi se osiguralo da rafinerija radi.”

Ipak, vladina statistika pokazuje da Lukoilovi lokalni rezervoari za skladištenje imaju kapacitet koji je otprilike jednak tromesečnoj potražnji za naftom u Bugarskoj, rekao je Martin Vladimirov, direktor energetskog i klimatskog programa u CSD-u, “što čini malo verovatnom potrebu za izvozom rafiniranih proizvoda iz ekoloških razloga”.

Moguće je da goriva koja se izvoze iz Burgasa mogu biti direktni reeksport gotovih goriva koja stižu u rafineriju ili dolaze iz manjih bugarskih rafinerija. Ali Lukoilov ogroman tržišni udio i blizina Burgasa čine to malo vjerojatnim, rekao je.

„Bez obzira da li Burgas na kraju prekrši slovo embarga EU na rusku naftu ili ne, njegove akcije potkopavaju duh zabrane“, rekao je Chris Lambin, voditelj istraživanja podataka Global Witnessa.

Čak i ako nijedan od rafiniranih proizvoda koji napuštaju Bugarsku ne dolazi iz ruskog porijekla, Kremlj je i dalje zaradio mnogo novca samo od svoje sposobnosti da nastavi slati Bugarskoj sirovu naftu. Između 5. februara i 31. oktobra ove godine, Moskva je zaradila 983 miliona evra od takvih pošiljki, prema proračunima Global Witnessa na osnovu obima uvoza ruske sirove nafte, globalnih cena nafte i proseka poreza koji se obično naplaćuje na proizvodnju i izvoz nafte iz Rusije. .

U saopćenju, Lukoil je za POLITICO rekao da je “usklađen sa svim zakonima EU i Bugarske” dok tvrdi da je “usklađenost s kvotama [naftnih odstupanja] također pod strogom kontrolom carinskih vlasti Bugarske”.

Klizanje kroz pukotine

To nije jedina rupa.

Bugarskoj je zabranjeno izvoziti naftne proizvode ruskog porijekla u zemlje EU osim ako ih ne šalju u Ukrajinu. Ali postoje nejasnoće o tome šta se smatra „prodajom, nabavkom, transferom ili izvozom“ proizvoda.

Jedan od takvih primjera je nedavno putovanje tankerom iz Bugarske. Nakon što je brod pristao u Burgas 8. augusta i bio natovaren sa 265.000 barela lož ulja s visokim sadržajem sumpora u luci, podaci Kplera pokazuju da je brod preduzeo 15-dnevno putovanje prije nego što je iskrcao svoj teret u nizozemskoj luci Rotterdam.

Prije toga, Burgas nije primio nijednu nerusku naftu 21 dan, ali je uvezao četiri pošiljke ruske sirove nafte, što znači da je gorivo na Seaexpressu vjerovatno djelomično izvedeno iz ruske sirove nafte. Problem: Gotovo je nemoguće dokazati.

“To putovanje… otkriva značajnu rupu u sankcijama”, rekao je Isaac Levi, koji vodi CREA-in tim za Europu i Rusiju i analizu energije.

Drugi primjer je putovanje početkom ove godine. U Burgas je 5. marta utovaren tanker sa 136.000 barela nafte — nusproizvoda procesa rafinacije — prije nego što je krenuo u malteške vode. Tamo je izvršio prijenos svog tereta s broda na brod drugim plovilom prije nego što je na kraju završio na Bahamima. Teret je vjerovatno imao rusko porijeklo jer je Burgas šest mjeseci primao samo rusku naftu.

Komisija je rekla da bi se i istovar tereta u luci i transferi s broda na brod, kao što se vidi u ova dva slučaja, „mogli“ računati kao izvoz — u teoriji kojim se krše sankcije EU — ali da će „trebati više informacija o tačan scenario za pružanje više procjene.”

Međutim, može biti teško doći do tih informacija, s obzirom na to kako Brisel utvrđuje poštivanje izuzeća od sankcija.

Prema svojim pravilima, izvršna vlast EU ne gleda podatke o izvozu na mjesečnoj osnovi, već tokom cijele godine dok procjenjuje usklađenost sa sankcijama. To znači da bi rafinerija Lukoila mogla provesti mjesece izvozeći proizvode dobijene od ruske sirove nafte prije nego što poveća uvoz iz ne-ruskih zemalja do kraja godine. Kada bi Brisel tada pogledao ukupne podatke, bilo bi gotovo nemoguće utvrditi odakle je prvobitno dolazio izvoz rafinerije.

Portparol Komisije je rekao da se samo ovaj “sistem do sada činio dovoljnim”.

Zaustavljanje toka

Ove hirovite podstiču pozive da se zatvore rupe u izuzeću Bugarske.

„Ako je svrha izuzeća bila da pomogne [običnim Bugarima] da prežive, a imamo dokaz da se nafta ponovo izvozi i služi u druge svrhe, onda smo propali“, rekao je drugi diplomata EU.

“U ratu se ništa nije promijenilo, tako da treba pooštriti sankcije i tražiti od Komisije da nadgleda efektivnu implementaciju prethodno dogovorenih paketa”, dodali su.

To dolazi nakon što je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen u subotu rekla da će izvršna vlast EU ove sedmice objaviti svoj 12. paket sankcija. Diplomate iz tri zemlje EU složile su se da bi Komisija trebalo da preispita mogućnost isključivanja Bugarske prije tog prijedloga.

To pitanje takođe uznemiruje bugarsku unutrašnju politiku. Nakon mnogo političkih sukoba, Sofija se prošlog mjeseca složila da okonča svoje odustajanje dva mjeseca ranije, u oktobru sljedeće godine, uprkos nekim pozivima da se to okonča mnogo ranije.

Vasilev, bugarski ministar finansija, rekao je za POLITICO da je produženi rok bio neophodan jer je rafineriji bila potrebna „nadogradnja logistike“ kako bi se postepeno smanjila ruska nafta i povećao uvoz sirove nafte iz zemalja izvan crnomorskog regiona. Ipak, Kplerovi podaci pokazuju da je Burgas od 2020. primao pošiljke sirove nafte iz zemalja poput Iraka, Libije, Egipta i Hrvatske.

Uprkos tome što bugarska vlada tvrdi da je poseban status potreban za bugarske potrošače, Dobrev, predsednik energetskog komiteta čija stranka kontroliše vladu zajedno sa Vasiljevom strankom, rekao je da to „nema nikakvog… smisla“ pošto cene goriva nisu pale u drugim zemljama EU u relativnom smislu.

Uprkos tvrdnjama ministra finansija, rafinerija može preraditi velike količine neruske sirove nafte, rekao je Dobrev, tvrdeći da je manje od polovine nafte koju je primila 2021. došlo iz Moskve, u poređenju sa 90 posto koliko je stiglo iz Rusije od početka ove godine.

U svom saopćenju, Lukoil je obećao da će ispoštovati rok u listopadu u Bugarskoj. Kompanija je saopštila da “radi na prelasku na nerusku preradu nafte od … prvog dana perioda derogacije, prilagođavajući svoje proizvodne procese i logistiku, suočavajući se sa turbulentnim uslovima na globalnom tržištu nafte”.

Zveknuti krticu: Whac-A-Mole

Ovo pitanje takođe postavlja novo ispitivanje efikasnosti sankcija EU protiv Rusije, skoro dve godine nakon što je Moskva pokrenula punu invaziju na Kijev.

Dio toga dolazi od komplikacija u uključivanju 27 zemalja sa svakim paketom sankcija za koji je potrebno jednoglasno odobrenje, kaže Maarten van den Ende, čelnik neprofitne organizacije Belgijskog društva za sankcije i kontrolu izvoza.

“Rezultat procesa kompromisa u ovom slučaju je izuzeće značajnog obima i ostavlja prostor za njegovu primjenu”, rekao je on.

„Sankcije su veoma porozne i posebno su napisane da bi se stvorila što veća fleksibilnost… za Bugarsku ili bilo koga drugog, tako da ne zaglave u tome da nemaju sirovu za prečišćavanje“, rekao je Viktor Katona, vodeći Kplerov analitičar sirove nafte.

Drugo pitanje proizilazi iz složenosti razumijevanja samih sankcija.

Jedan trgovac rafiniranim gorivima, koji je dobio anonimnost jer im nije bilo dozvoljeno da govore javno, rekao je da nisu “svjesni” da bi trebali biti oprezni u trgovini naftnim proizvodima iz Bugarske u Evropu.

“Niko nije istakao da ta nafta zapravo nije dozvoljena da se prikazuje tržištu, barem Evropljanima”, rekli su, dodajući da je rizik da manje trgovačke kompanije sa ograničenim pravnim odjelima nenamjerno prekrše sankcije “prilično visok”.

Sprovođenje također ostaje očigledan problem.

U izvještaju koji je prošlog mjeseca naručio Evropski parlament, utvrđeno je da „mozaik prakse implementacije i provođenja u cijeloj EU“ dovodi do „konfuzije i međusobnog nerazumijevanja“, kao i „protivrječnosti u pravnim tumačenjima ključnih sankcija država članica“.

To se vidi i u slučaju Bugarske. Zakoni o sankcijama EU zahtijevaju od Sofije da izvijesti Komisiju o poštivanju izuzeća šest mjeseci nakon što je ono počelo, ali Vasilev je rekao da ne zna da li je to učinjeno. Komisija je odbila da komentariše svoje razgovore sa Bugarskom.

Upitan o tankeru koji je u avgustu putovao iz Bugarske u Nizozemsku i široj obavezi vlade da obavijesti Komisiju svaki put kada odobri isporuke goriva ruskog porijekla u treće zemlje, Vasilev je izrazio iznenađenje.

“Prvi put čujem za to”, rekao je.