Predsednica Kosova Vjosa Osmani na sednici Saveta bezbednosti UN izjavila je da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić sklonio, zaštitio i unapredio policajce i vojnike koji su počinili zločine tokom rata na Kosovu.

Priča o Eljhami Mucolji, koja je preživjela masakr u Pokleku, dobila je veliku pažnju u svom govoru.

Odlomci iz govora predsjednika Saveta bezbednosti UN-a:

Pre pet dana obeležili smo 25 godina od jednog od najozbiljnijih i najnehumanijih masakra Miloševićevog režima. Eljhame Mucolji, koja me danas prati na ovom sastanku, imala je samo 14 godina kada su njene kuće upale srbijanske policijske snage 53 civila – većinom djece – ubijena su nakon što su ih strpali u jednu prostoriju. Dok je policija odlazila da se snabdijeva, Eljhamja je uspjela iskočiti kroz prozor i pobjeći, iako su je povrijedili metcima. Ubrzo nakon toga, policija se vratila sa benzinom i zapalila sva 53 civila.

Eljhamja nikada nije uspela zaboraviti zaglušujući vrisak neke od djece koja su još bila živa dok su se pretvarala u pepeo. A ako to nije bilo dovoljno, policija ih je palila iznova i iznova. Mala deca, najmlađa od 6 i 10 meseci, spaljivana su u pokušaju da ih istrebe sa lica zemlje, samo zato što su Albanci; jer su pripadali drugoj etničkoj pripadnosti od policije i vojske.

Stepen kremacije bio je toliko težak da je preživjelim članovima porodice ostalo malo njihovih najmilijih, pa su 53 žrtve mogli smjestiti u jednu grobnicu. U znak sećanja na žrtve podignuto je spomen obeležje u blizini mesta gde se sve ovo dogodilo, ali nijedan srbijanski političar – nijedan nije došao da klekne pred grobom ove male dece. I pomisliti da su masakri ovakvih razmera vršeni u svakom kutku zemlje, sa malom decom, ženama, uključujući i trudnice, nemilosrdno ubijane, zbog ratnohuškačkog mentaliteta koji još uvek živi i traje u Beogradu.

Dakle, dame i gospodo, možete slušati Vučićevu propagandu i pustiti ga da gura svoj istorijski revizionizam po scenariju Rusije, ali jedina istina o Vučićevom režimu je ona koja je u stalnom poricanju i nikada nije prihvatila odgovornost za ove užasne zločine; nikada se ne izvinjava ili ne pokazuje znakove kajanja. Nikad!

Masakr u Pokleku, kao i svi drugi masakri na Kosovu, pokazao je da Milošević i njegov tadašnji ministar propagande, koji danas sedi u predsedničkoj fotelji, ne samo da su hteli da istrebe sve kosovske Albance sa lica zemlje, već su želeli i da unište dokaze i nema svjedoka. Međutim, nisu uspjeli. Eljhamja je preživjela kako bi svijetu ispričala priču o svojoj porodici i naciji. Uprkos tome što je tokom ovog masakra izgubila majku, tri sestre, dva brata i brojne rođake, postala je pravo oličenje izdržljivosti i snage i nepokolebljivi branilac istine i borbe za pravdu.

Dok sedi ovde sa mnom i ne traži ništa osim pravde, Vučić, sedeći tamo, i dalje pruža utočište, zaštitu, unapređenje, specijalnim policijskim jedinicama i brigadi vojske koje su počinile zločine nad Eljhaminom porodicom. U slučaju TPNJ Šainović i drugi, potvrđeno je da je na Pokleku na dan zločina bio i Odred 86 specijalne jedinice srpske policije, zajedno sa 15. oklopnom brigadom i 37. motorizovanom brigadom Vojske Jugoslavije. Identifikovani su odgovorni, među kojima je i bivši komandant 86. odreda Dragan Obradović. Međutim, odgovornima nikada nije suđeno. Naprotiv, dobili su poslove i počasti najvišeg ranga.