Opozicija u rasulu poteže teške optužbe – blef ili strategija?
Dok Skupština Kosova ulazi u najkritičniju fazu formiranja institucija, opozicione stranke eskaliraju retoriku, ali i međusobne kontradikcije — što otvara pitanje da li je reč o iskrenom političkom stavu ili očajničkom pokušaju pritiska na pokret Samoopredeljenje.
Generalna sekretarka PDK-a, Vlora Čitaku, oštro je odbila učešće te stranke u vanrednoj sednici zakazanoj od predsednika parlamenta. Poručila je da se PDK „neće pretvoriti u fasadu za pokrivanje tuđih neuspeha“, nazivajući sednicu „protivustavnom skemom vlasti u odlasku“ koja, prema njoj, „10 meseci sabotira formiranje Vlade i normalno funkcionisanje institucija“.
Ipak, deo opozicionog fronta istovremeno pokušava da umanji njenu ulogu u državnoj politici. Njen stranački kolega, u neformalnim komentarima, dovodio je u pitanje legitimitet i doprinos Čitaku, nazivajući je „samo prevodiocem“ — signalizirajući oštar unutrašnjipartijski rascjep.
Ni situacija u LDK-u nije stabilnija. Armend Zemaj je saopštio da njegova stranka bojkotuje današnju sednicu, nazivajući je „populističkim trikom VV-a“. Međutim, pitanje njegove političke težine ponovo je otvoreno nakon više incidenata u kojima je, prema navodima medija, bio umešan u fizičke sukobe sa neistomišljenicima.
U međuvremenu, bivši premijer i nekadašnji lider LDK-a Isa Mustafa objavljuje stav koji deluje kao neočekivani zaokret — javno pripisujući posebne zasluge za formiranje Kosovskih bezbednosnih snaga lideru AAK-a Ramushu Haradinaju, za šta, kako tvrdi, „SAD nisu želele ni da čuju“ dok su on i Hašim Tači bili na vlasti.
Politički analitičari procenjuju da ova izjava može biti signal novog zbližavanja LDK-AAK, u pokušaju da se stvori makar privid jedinstvenog opozicionog fronta.
Međutim, ključno pitanje ostaje:
Da li je ovo zaista strateško pregrupisavanje — ili tek dimna zavesa partija koje su, duboko podeljene i bez jasne alternative, prinuđene da blefiranjem pokušaju da primoraju Samoopredeljenje na ustupke?
Odgovor će dati naredni sati u parlamentu — i glasovi koji se više ne mogu sakriti iza političke buke.
