Premijer zemlje Aljbin Kurti rekao je da se danas navršava 20 godina od utapanja troje dece u reci Ibar u selu Čaber u Zubinom Potoku.

Kurti je rekao da je tada četvoro albanske djece pratila grupa mladih iz srpske zajednice, koji su da bi izbegli napad skočili u reku Ibar, iz koje je živ izašao samo Fitim Veselji.

“Ovo se dogodilo u vrijemenu i kontekstu sa potpunom neizvjesnošću u pogledu budućnosti zemlje, nakon rata za koji su rane i sjećanja još uvijek bila veoma živa, dok pravde za zločine, patnje i štete nije bilo nigdje.”

„Vijest o utapanju u reci Egzon Deljija, starog 13 godina, Avni Veseljija, starog 12 godina i Fljorent Veseljija, starog 9 godina, proširila se poput munje i užasno odjeknula u svim krajevima zemlje. Protesti građana na ulicama bili su trenutni odgovor. Bez organizovanog poziva i bez organizacije, oni su vrlo brzo poprimili ogromne razmjere uključujući cijelo Kosovo”.

“A kada je protest spontan i neorganizovan, svaki učesnik mora biti miran i smiren. Dok je potrebna samo šačica demonstranata da bi postali nasilni. I tako se dogodilo. Zapravo, u početku su bili usmjereni protiv UNMIK-a, a onda nikada nije razjašnjeno ko ih je usmjerio prema srpskim naseljima i pravoslavnim crkvama i manastirima“, napisao je Kurti.

Šef vlade je naveo i imena ubijenih građana u nekoliko gradova Kosova, rekavši da ne znaju 4 od 20 ubijenih i zatražio da mu se kaže da li ima netačnosti u objavljenim imenima.

„U Mitrovici je ubijeno šest građana: Fatmir Abdulahu, Ferid Čitaku, Isak Ibrahimi, Ajvaz Šatroli, Jana Tuče (iz Sjeverne Makedonije) i Borivoje Spasojević. U Lipljanu trojica: Nenad Vesić, Nevzat Rrahmani i Arben Šalja. U Gnjilanu jedan: Slobodan Perić. U Belopoju jedan: Esat Tahiraj, iz Novoselu. U Dajkocu dva: Dobrivoje Stolić i Borko Stolić. U Čaglavici troje: braća Bujar i Kastriot Eljšani iz Glogovca i neidentifikovano lice. I u Uroševcu jedan: Alimuhamet Murseli. (Dakle, ne znamo imena četvorice ubijenih od ukupno 20, a ako smatrate da ima netačnosti u postojećim imenima, recite nam.)”, rekao je on.

Kurti je dalje rekao da se osveta i reakcija na martovske događaje prijenela i na Srbiju, gdje su na meti Albanaca i drugih manjinskih grupa u Nišu i Novom Sadu, gdje je pričinjena šteta na privatnoj imovini i vjerskim i kulturnim objektima.

„Kosovo nije imalo institucionalnu pripremu koju sada ima da spreči ili eskalira situaciju. Zemlja je bila pod potpunom međunarodnom upravom. Kosovska policija, koja se tada zvala Kosovska policijska služba, sastojala se od trupa koje nisu bile opremljene za takve nerede. Ipak, neki pripadnici policije pokazali su hrabrost rizikujući svoje živote da pomognu i zaštite Srbe u mnogim gradovima i selima”.

“Od tada je nadoknađena većina materijalne štete koja je u to vrijeme imala prijednost nad ljudskim gubicima. Novcem kosovskih poreskih obveznika obnovljeni su objekti pravoslavnog vjerskog kulta. Danas im Kosovska policija nudi posebnu fizičku zaštitu”.

„20 godina kasnije, sjećamo se tih događaja, iako sa mnogo nepoznanica kako su se dogodili, jer se podsjećamo da se mir i sigurnost ne mogu uzimati zdravo za gotovo. Teže su od nasilja, jer se moraju stalno držati, održavati i održavati. A ono što znamo je da porodicama nedostaju Egzoni, Avni i Fljorent, i svima nama i danas, i svaki dan”, napisao je Kurti.