Nakon što ga je Hollywood zapostavio kao komičara, Nicholas je…ni Cage se vratio u velikom stilu. Proslavljeni glumac ostvario je ulogu života igrajući sebe u filmu “Nepodnošljiva težina masivnog talenta”, koji je upravo stigao u kina.

Snimljena je komedija za sve one koji obožavaju Nicholasa Cagea, ne vole holivudske stereotipe i znaju nešto malo o filmu. Autoru ovog članka posrećilo se da sjedi u praznom kinu, sam ko ćuk u komfornom sjedalu za ljubavne parove, pa je “The Unbearable Weight of Massive Talent” poslužio kao neka vrsta oporavka od kinematografske prezasićenosti.

Zapravo, taj pomalo čudan izraz je lakše upotrijebiti nego konstatirati da se danas snima toliko smeća da ga više niko, posebno oni profesionalno usmjerni ka filmu, ne može probaviti.

Brutalno iskren prema svom pozivu, Nicholas Cage nas vodi kroz subverzivnu priču o sebi i svojoj anksioznosti koju proživljava u industriji zabave, pa iskoristimo i mi ovu priliku, kada je tema već takva kakva je, spomenuti i da se oni koji pišu u filmu često nađu u neobranom Netflixu ili nekom drugom streaming servisu, prolazeći agoniju dok ne selektiraju iole gledljive sadržaje.

Ali, kada se pojavi Nick je…ni Cage (kako ga zovu u filmu) dogodi se nepodnošljiva lakoća pisanja.

Divlji u srcu Dubrovnika

U autoreferencijalnom filmu Nick Cage je globalna zvijezda čiji je sjaj, kao i sadržaj njegovog novčanika, splasnuo. Zaobilaze ga velike uloge, a odnos s kćeri i bivšom suprugom je u najmanju ruku disfunkcionalan.

U trenutku kada ne može otvoriti vrata svoje hotelske sobe zbog nagomilanog duga, Nick Cage zove svog agenta (Neil Patrick Harris) i kaže mu da odustaje od glume. Ali, kako agent uvijek ima neki poslić, Cage će se na zalasku karijere pojaviti na rođendanu kontroverznog poduzetnika s Mallorce Javija Gutierreza (Pedro Pascal), za honorar od milion dolara.

Odmah po dolasku na Mallorcu (glumi je Dubrovnik), Cagu se na kosti naklati CIA jer “inteligentna služba” misli da Gutierrez ima neke veze s otmicom kćeri političara koji se kandiduje na izborima. Dvojica filmofila nakon prvobitnih nesporazuma ostvaruju prijateljstvo i započinju raditi na scenariju za film u kojem će glumiti, zna se, Nick Cage.

Međutim, podzemlje, CIA i malo halucinogenih droga dovedu do sveopće paranoje, u kojoj će biti prisiljeni stavitii jedan drugom pištolj na sljepočnicu. Urnebesno smiješno i traljavo, prijatelji prolaze kroz suludu avanturu, u kojoj će se boriti i za živote članova svoje porodice.

Ismijavajući klišeje koje u akcionim filmovima gledamo decenijama, a ponajviše poigravajući se s antologijskim scenama Cageovih filmova poput zeke iz “Con Aira” i scene s bazenom iz filma “Leaving Las Vegas”, komedija nas drži u stanju napetosti iako znamo da gledamo film u filmu o filmu.

Urnebesna je i pojava Cageovog alter ega, digitalno podmlađenog Nickyja, koji je nešto kao Sailor Ripley iz Lynchovog “Divlji u srcu” i scenariste iz “Adaptacije”. Vrunac zezancije je ulazak u tajnu Javijevu sobu, koja je ispunjena suvenirima iz Cageovih filmova, gdje se nalazi njegova Madame Tussauds figura iz “Face/Offa”, s dva zlatna pištolja u voštanim rukama.

“The Unbearable Weight of Massive Talent” režirao je Tom Gormican, koji je napisao scenarij s Kevinom Ettenom. Dovjica autora su preplavili film pričom o filmovima, u rasponu od njemačkog ekspresionizma (“Kabinet doktora Caligarija”) pa sve do “Paddingtona 2”, uz koji svi plaču.

Na kraju im se sve ono čime su se poigravali vrati kao bumerang, pogotovo kad se u završnici pojavi Demi Moore u ulozi Cageove filmske supruge. U jednom trenutku zaista postane nepodnošljivo, ali zato što smo uvučeni u priču koja se ruga nama gledateljima, nabijajući nam na nos sve one neuvjerljive jurnjave autima i ostale budalaštine za koje plaćamo kino ulaznice godinama.

Prošle godine Nicholas Cage je odigrao sjajnu ulogu u niskobudžetnoj “Svinji” Michaela Sarnoskog, a uskoro ćemo ga gledati kao gorfa Drakulu u naslovu “Renfield”. Glumac je prerastao sve svoje filmove.

Kakvi god oni bili, pa i onakvi poput “Mandoline kapetana Corellija”, on je uvijek izvrstan. I jednostavno morate znati da mrzi pitanje o tome koji mu je omiljeni film, jer samo oni koji znaju nešto o filmu znaju da je na to pitanje nemoguće odgovoriti.

I na kraju… ovo nije filmska kritika. I ništa od ovog ne morate čitati.