Priština, 09.10.2023
Autor: Berzat Berzati

U pristupu novinara kriznoj situaciji može biti primenjen jedan od dva suprotstavljena stava po pitanju objektivnosti. To su empatična i faktografska ili činjenična teorija, u prvom slučaju: saosjećanje za jednu stranu u konfliktu i pristrasno izvještavanje ili, u drugom: nepristrasnost i insistiranje na objektivnosti i činjenicama sa terena.

Kada se bilo koja napetost ili u poslednjem slučaju terorističkog napada na sjeveru Kosova, novinarska etika je zaboravljena od onih koji su tu da izvještavaju o situaciji. Kada mediji izvještavaju neprofesionalno onda i društvo postane nesavjesno povodom oduzimanja ljudskog života.

Novinari moraju biti svjesni da sa njihovim izvještavanjem mogu doprineti razbuktavanje nasilja, ionako veoma napeta situacija može začas da preraste u veliku tragediju.

Novinari imaju obavezu da provjeravaju, potvrđuju, ne smeju da situaciju prikazuju tendeciozno da bi njohovi “politički” šefovi bili zadovoljni. Reporteri imaju obavezu su da saopštavaju istinu – zbog dostojanstva žrtve, porodice.

Teroristički napad u selu Banjska, kako su ih u zajedničkom saopštenju nazvali ambasadori raznih EU zemalja, imali su za cilj da pređu u još veće nasilje, sada imaju posljedice za cjelokupne odnose Albanaca i Srba.

Neodgovorno, tendeciozno izvještavanje koje podupire mržnju i prikazuje agresore kao heroje stvara strah kod čitatelja, lako može da preraste u agresivnost, osvetu i dobro poznate tragedije koje smo već iskusili. I to se ponovo radi.

Tog 24. septembra, je veoma brzo (kao da je sve bilo unaprijed spremno), krenula je nova medijska ofanziva, masovna zloupotreba informacija i hibridni rat koji i danas traje.

Kobnog 24. septembra, na društvenim mrežama ekspresno je objavljivana vijest o ubijenom policajcu, veoma brzo je objavljeno i ime prezime ostali detalji žrtve, slabo ko od novinara je vodio pažnju o porodici ubijenog policajca i njihovom bolu koji su doživljavali.

Na tv kanalima na Albanskom jeziku su se pojavljivali razni “eksperti” analitičari koji su širili neprovjerene informacije, na pojedinim portalima na albanskom jeziku se pojavile vijesti da policija Kosova koristi pancire kojima je istekao rok i da su ti panciri beskorisni. Ovakve objave nažalost možda nesvjesno su ugrožavali živote svih policijskih službenika koji su bili tog dana u Banjskoj u sukobu sa teroristima.

Srbijanski mediji su uglavnom bili sablasno tihi, niko nije objavio do kasnih popodnevnih sati vijest šta se dešava u Banjskoj. Naime informacije u srpske medije su došle kada su se javnosti obratili kosovski zvaničnici, Aljbin Kurti i Vljosa Osmani koji su kazali da su Kosovsku policiju napali teroristi i da je jedan policajac izgubio život.

Više informacija u Srbiji je došlo u javnosti zahvaljujući saopštenju Eparhije raško-prizrenske koja je navela da je grupa naoružanih ljudi upala u manastir Banjska, najoštrije osudila napad i izrazila saučešće porodici ubijenog policajca.

Za podatke od srpskih zvaničnika moralo je da se čeka večernje obraćanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića od koga su građani Srbije bukvalno ništa nisu saznali, osim nekih njegovih spinova i optužbi na premijera Kurtija.

Sutradan je krenulo objavljivanje snimaka, koje je pojasnilo dosta toga o terorističkom napadu i pojašnjenjem događaja, odnosno ministar Svečlja je sa dokazima pojasnio ko stoji iza terorističkog napada dok je ponašanje srpskih političara bilo u najmanju ruku neodgovorno.

Ministar policije Kosova Dželjal Svečlja je na Fejsbuk nalogu objavio snimak naoružanih ljudi ispred konaka manastira Banjska, među kojima je “zaokružen” Milan Radoičić podpredsjednik Srpske Liste. Srbijanski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić rekao je da snimak podvala i gostujući na RTS-u i tvrdio je da je činjenica da je na snimku snijeg, te da očigledno video nije od toga dana. Kasnije je priznao da je lagao i pokušao da se opravda pa je kazao da mu je neko rekao da je to stariji snimak, a on nije provjeravao.

Predsjednik Srbije je onda najavio objavljivanje dokaza da su Srbi “zvjerski ubijeni“ i a ima snimak koji će podijeliti sa svim medijima. Naravno kao i uvijek dokaz nije postojao niti je objavljen. Manipulacijom odnosno nekakvim snimkom iskaza navodnog svjedoka dok govori da je on sreo grupu naoružanih ljudi i hteo da im pomogne ali je kosovska policija “odjednom“ počela da puca…, emitovao se na svim srbijansikm TV kanalima sa nacionalnim frekvencijama.

Dok su režimski mediji u Srbiji servirali kontrolisane informacije na kašičicu, mediji na Kosovu na albanskom i bosanskom jeziku su dobrim dijelom objavljivali provjerene informacije koje su dobijali od strane ministra ali i sa terena.

Dok se u medijima na srpskom jeziku sa velikom dozom ( nacionalizma) neprofesionalizma, širile vijesti o ubijenim Srbima a ne teroristima ili napadačima, koji su naoružani i uniformisani došli da napadnu i ubijaju policajce….

Gotovo svi kosovski Srbi na sjeveru, a čija se riječ mogla čuti u medijma, govorili su da ALBANSKI specijalci ubijaju Srbe– a ne da je kosovska policija napadnuta od strane terorističke naoružane grupe. Unazad par godina se kosovska policija u srpskim medijima naziva Albanskom– i tako ionako napetu situaciju podgrevaju i dovode u opasnost mir među Albancima i Srbima.

Iako je na razne načine da bi se stvorili profesionalni novinari o izvještavanju sa terena i da novinari ne šire mržnju i produbljuju krize, razne ambasade i misije na Kosovu potrošile velike fondove, bili smo svjedoci da svi ti “prestižni” novinari dobitnici raznih nagrada u jednom momentu pokazali njihovu agendu djelovanja.

Dostojni profesije nisu ostali i mediji koje finasiraju razne ambasade i misije na Kosovu, oni koji dobijaju nagrade i cijelo vrijeme se predstavljali kao “kredibilni” mediji na srpskom jeziku. Naime veliki deo tih medija je prikazao ubijene naoružane teroriste kao “srpske mučenike i heroje” da stvar bude gora pojedini su bili u žalosti i menjali profilne slike sa crnom bojom. Toliko o “kredibilnim” medijima koji uporno tvrde da su nepristrasni i da su u službi istine …