Nefunkcionisanje principa jednakosti u korišćenju javnih prostora i neuključenost građana u urbanističko planiranje zbog nedostatka lokalne političke volje pokazuje se kao jedan od glavnih problema u gradovima Kosova. EC Ma Ndryshe se godinama zalagala na različite načine da se promoviše kod lokalnih vlasti u kosovskom urbanističkom planiranju uz učešće građana i poziva da uključivanje različitih kategorija zajednice u proces urbanog planiranja bude prioritet u narednom mandatu vlasti. ciljevi upravljanja.

Javni prostori su spona između čovjeka i grada, stoga moraju biti osmišljeni tako da ih mogu koristiti sve kategorije društva, a da istovremeno služe javnom dobru. Dobar javni prostor ne važi za izuzetke za starije osobe, osobe sa posebnim potrebama, roditelje sa invalidskim kolicima ili decu. Dakle, javni prostor treba da obezbijedi jednakost u pristupu i korišćenju između različitih društvenih grupa, a ta ravnopravnost se postiže uključivanjem potreba ovih kategorija u proces planiranja.

U istraživanju koje je provela EC Ma Ndryshe pod nazivom “Koliko su inkluzivni naši gradovi?” Pronađeni podaci pokazuju da je princip uključivanja građana u procese planiranja i uključivanje njihovih potreba od strane lokalnih institucija na zabrinjavajućem nivou. 75% ispitanika navodi da u njihovom gradu nema dovoljno zelenila; 72% tvrdi da javni prevoz u njihovom gradu nije dobro organizovan ili da uopšte ne postoji; 75% kaže da postoji nedostatak javnih prostora, a 85% ispitanika navodi da svakodnevno uočava diskriminaciju marginalizovanih grupa kao rezultat nepravilnog urbanističkog planiranja. S druge strane, još više zabrinjavaju nalazi koji pokazuju da je samo 10% ispitanika ikada bilo pozvano na bilo koji proces izrade prostornih planova u njihovoj opštini, a da 90% navodi da njihovi zahtjevi, sugestije ili primjedbe nisu ispunjeni. uzeti u obzir.

Isključivanje potreba određene kategorije društva iz urbanističkog planiranja znači direktno kršenje ljudskih prava. Razlog zašto je prije donošenja institucionalne odluke bitno pitati različite kategorije zajednice, posebno kada je riječ o javnom prostoru, je taj što će se upravo građani svakodnevno suočavati s tim intervencijama. Urbano participativno planiranje je proces koji promoviše dobrobit, čini život u urbanim sredinama aktivnijim i donosi dobrobiti svakoj kategoriji zajednice, kako na društvenom, tako i na ekonomskom i kulturnom planu. Lokalne samouprave treba da imaju na umu da primena ovakvog pristupa gde se građanin čuje i njegove potrebe uključuju u planiranje znači stabilnost, održivost, blagostanje i razvoj.

Uključivanje zajednice u procese planiranja povećava legitimitet donošenja politika i odluka i povećava povjerenje građana u lokalne institucije. S druge strane, primjena ovog principa posljedično donosi velike koristi zajednici stanovnika jer aktivno uključivanje građana u urbanizam rezultira projektima koji konkretno nude rješenja njihovih svakodnevnih problema u odnosu na javni prostor. Ovaj pristup osigurava održivost intervencija jer se sama zajednica smatra začetnikom i aplikantom promjene. Ovo omogućava javnim prostorima da obezbede održivost, sigurnost i da budu dobrodošli i ispunjavaju potrebe različitih grupa u zajednici kao što su osobe sa invaliditetom, roditelji u invalidskim kolicima, žene, omladina, starije osobe, preduzeća i grupe itd.

EC ma ndryshe je također pozvala lokalne samouprave da tokom svog mandata uzmu u obzir ciljeve održivog razvoja koje su postavile Ujedinjene nacije i da se u ovom slučaju pridruže globalnom trendu ispunjavanja Cilja 11 koji ima za cilj stvaranje stabilnih gradova i zajednica. U okviru ovog cilja namjerava se unaprijediti urbanističko planiranje i upravljanje upravo kroz građansko učešće i inkluziju.

Učešće javnosti u planiranju i donošenju odluka usko je povezano sa ispravnim funkcionisanjem lokalne demokratije, pa EC ma ndryshe ovim pozivom apeluje na lokalne samouprave da u novom mandatu ne dozvole da kosovski gradovi i dalje budu isključivi za određene kategorije zajednice i primenjuju princip inkluzivnosti u planiranju i donošenju odluka kako javni prostori ne bi postali faktor kršenja ljudskih prava za određene grupe u društvu.