FABRIKA TIŠINE: Da li Dragaš prodaje vazduh, vodu i budućnost za par obećanja!?

Prizren, 02 April 2025
Piše: Berzat Berzati za Kosova.info

Izjava predsednika opštine Dragaš, G-dina. Bedžet Dželjadinija, u vezi sa predlogom za izgradnju fabrike za topljenje fero-hroma u selu Šajne, pokrenula je talas (ne)jasnoća, nedoumica i sumnji koje lokalna vlast pokušava da uguši samouverenim tonom i neproverenim obećanjima. U zemlji u kojoj su reči mnogo jeftinije od odgovornosti, otvara se pitanje – da li je javni interes na prodaju?

Šta znamo – a šta samo verujemo?

Prema rečima predsednika opštine, fabrika:

  • vredi 45 miliona evra,
  • zapošljavaće 250 ljudi sa platama od 2500–3500€,
  • koristiće „zelenu tehnologiju“ bez dimnjaka,
  • pretvaraće gasove u tečnost i prodavati kao tržišni proizvod.

Ni jedan jedini tehnički dokument, dozvola ili studija uticaja na životnu sredinu nije javno dostupna.

A još važnije – ništa još nije legalizovano.

Postavljena pitanja – (ne)dobijeni odgovori

  1. Gde su dokazi da tehnologija iz 2024. zaista ne emituje gasove?
    Nema. Navod o „fabrici bez dimnjaka“ ostaje samo to – navod. Bez ijednog dokumenta.
  2. Ako fabrika ne zagađuje – zašto onda ne postoji nijedna takva u Evropi?
    Ćutanje. „Zelene fabrike“ teškog metala u ruralnim sredinama nisu pravilo, već signal za oprez.
  3. Ko garantuje zapošljavanje meštana i visinu plata?
    Niko. Nema ugovora, nema klauzula, nema garancija.
  4. Da li je izvršena javna rasprava sa zajednicom pre pokretanja procedure?
    Ne. Građani su obavešteni nakon što je tačka već ušla u dnevni red opštinske Skupštine.
  5. Da li postoji plan za postupanje u slučaju ekološkog incidenta?
    Ne postoji dokumentovano. Niti krizni plan, niti protokol evakuacije.
  6. Zašto baš Šajne?
    Zato što je to jedina industrijska zona. Logika je – gde može, tamo ćemo, bez obzira na posledice.

Analiza: Odgovornost se ne meri PR-om, već integritetom

Ono što zabrinjava nije samo potencijalna šteta – već brzina, netransparentnost i pokušaj da se čitav proces normalizuje kroz „obećanja“. Investicija ovog tipa u sred ruralne i čiste zone zahteva:

  • nezavisnu ekspertizu,
  • punu javnu raspravu,
  • ugovorne mehanizme zaštite lokalne zajednice,
  • i institucionalno obezbeđenje dugoročne održivosti.

Umesto toga, dobijamo: Promociju investitora, generalno sponzorstvo sportskih klubova i poziv da „po jedan član porodice dođe na sastanak“.

To nije dijalog. To je simulacija učešća javnosti.

Oktobar je blizu. Građani moraju da vide – ko štiti njihov interes?

Predizborna godina je test karaktera za svaku lokalnu vlast. Dragaš sada ima priliku da pokaže da lokalna samouprava nije servis investitora – već štit javnog interesa.

Umesto da trguje poverenjem građana za PR benefite, opštinska vlast treba da:

  • odmah objavi sve dostupne informacije,
  • omogući trećim stranama uvid u tehničke specifikacije fabrike,
  • i stane na stranu građana, a ne kapitala bez kontrole.

Stanovnici Šajne, i celog Dragaša, ne traže mnogo – samo istinu, i pravo da odluče o sopstvenom okruženju.

Ako lokalna vlast to ne garantuje sada – neće imati kredibilitet da to obećava u oktobru.

Go to TOP