Zaštitni čelični oklop iznad četvrtog reaktora nuklearne elektrane u Černobilu više ne obavlja svoju primarnu sigurnosnu funkciju – zaustavljanje širenja radijacije – nakon februarskog napada dronom, saopštila je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).(Reuters)

Riječ je o konstrukciji poznatoj kao „Nova zaštitna kupola“, „Sigurnosni konvoj“ ili jednostavno Arka – gigantskom čeličnom svodu vrijednom oko 1,5 milijardi evra, dovršenom 2019. godine u okviru evropske inicijative kako bi se nad starim sovjetskim „sarkofagom“ dugoročno zatvorio put svakom isticanju radijacije iz uništenog reaktora broj četiri.(World Nuclear Association)

IAEA: izgubljena primarna sigurnosna funkcija

Prema nalazima IAEA, inspekcija sprovedena prošle sedmice pokazala je da je udar drona u februaru ove godine vidno oštetio čeličnu strukturu: oklop je degradiran do te mjere da je izgubio ključne sigurnosne funkcije, uključujući i sposobnost da pouzdano „zaključa“ preostali radioaktivni materijal.(Reuters)

Generalni direktor IAEA Rafael Grosi naveo je da nosive konstrukcije i sistemi za monitoring nisu trajno oštećeni, što znači da sama kupola trenutno ne prijeti urušavanjem i da se radijacija na lokaciji i dalje mjeri u granicama normalnih, stabilnih vrijednosti. Istovremeno, upozorio je da su dosadašnje parcijalne sanacije nedovoljne i da je potrebna sveobuhvatna rekonstrukcija kako bi se spriječilo dalje propadanje i obezbijedila dugoročna nuklearna bezbjednost.(Reuters)

Napad dronom, optužbe i demanti

UN su 14. februara saopštile da su ukrajinske vlasti prijavile udar drona sa visokorazornom bojevom glavom u černobiljski kompleks: udar je izazvao požar i otvorio oštećenja na zaštitnom omotaču iznad reaktora broj četiri, epicentra katastrofe iz 1986. godine.(Reuters)

Kijev je napad pripisao Rusiji; Moskva sve optužbe negira, tvrdeći da nije gađala ovo postrojenje. Zvaničnici UN i IAEA u više navrata su naglasili da tom prilikom nije registrovano povećanje radijacije niti curenje izvan kompleksa, ali da se sada, sa potvrdom gubitka primarne zaštitne funkcije, Černobil ponovo vraća u fokus nuklearne sigurnosti Evrope.(Al Jazeera)

Od katastrofe do „nove normalnosti“ – i nazad u zonu rizika

Eksplozija u Černobilu 1986. godine, kada je Ukrajina još bila dio Sovjetskog Saveza, raznijela je reaktor broj četiri i poslala radioaktivni oblak preko velikog dijela Evrope. U hitnoj intervenciji, sovjetske vlasti su izgradile betonski „sarkofag“ ograničenog vijeka trajanja, uz masovno angažovanje ljudstva i opreme.(World Nuclear Association)

Kako je prvobitna struktura s godinama propadala, međunarodna zajednica je finansirala izgradnju nove čelične Arke, projektovane da najmanje nekoliko decenija zadrži preostali opasni materijal, dok se postepeno ne ukloni stari sarkofag, ruševine reaktorske zgrade i istopljena jezgra. Arka je ceremonijalno „navučena“ preko reaktora prije tek nekoliko godina – da bi već sada, usljed rata, bila ozbiljno oštećena.(World Nuclear Association)

Rat, nuklearne elektrane i crvena linija koja se briše

Ruske snage su na početku invazije 2022. godine zauzele Černobil i okolno područje na nešto više od mjesec dana, pokušavajući da kroz tu zonu napreduju prema Kijevu. Poslije povlačenja i prividne stabilizacije situacije, Černobil je djelovao kao „zamrznut rizik“. Februarski napad dronom i sadašnji nalaz IAEA ruše taj osjećaj lažne sigurnosti.(Reuters)

Istovremeno dok se vode političke rasprave o tome ko je odgovoran za napad, činjenica ostaje ista: objekat koji je projektovan da decenijama drži radijaciju pod ključem sada je djelimično onesposobljen u uslovima aktivnog rata. To otvara pitanje gdje je crvena linija kada su nuklearna postrojenja u pitanju i koliko su globalni mehanizmi odvraćanja zaista funkcionalni.(The Guardian)

Šta znači „nema curenja, ali nema ni pune zaštite“?

Stručnjaci ističu da trenutni nivoi radijacije oko elektrane ostaju u okvirima koji se smatraju „normalnim i stabilnim“ za zonu isključenja, te da nema naznaka novog radioaktivnog oblaka kao 1986. godine. Ali gubitak primarne funkcije oklopa znači da je sistem zaštite sada oslonjen na improvizovane i privremene mjere – umjesto na pažljivo projektovanu višeslojnu barijeru.(Reuters)

Drugim riječima, nije riječ o neposrednoj panici, već o opasnom „otvaranju vrata“ za buduće probleme: dalja oštećenja konstrukcije, kombinacija rata, vremenskih prilika i nemogućnosti redovnog održavanja mogu pretvoriti sadašnji, kontrolisani rizik u mnogo ozbiljniji scenario.

Poziv na hitnu međunarodnu akciju

IAEA jasno poručuje da je sveobuhvatni remont zaštitne kupole hitna potreba, a ne dugoročni projekat koji može da čeka kraj rata. To zahtijeva novac, političku volju i minimalni konsenzus zaraćenih strana da je igranje s nuklearnim postrojenjima crvena linija koja se ne prelazi.(Reuters)

Za Evropu i širu međunarodnu zajednicu, Černobil je ponovno postao test: da li smo naučili lekciju iz 1986. ili smo spremni da dozvolimo da jedan dron i jedan probušeni krov ponište decenije rada i milijarde evra uloženih u nuklearnu sigurnost.