Autor: Carlotta Gall, za NYT

Prevod i adaptacija: Berzat Berzati,

Čečeni, krimski Tatari i ljudi iz bivših sovjetskih republika, svi sa dubokim historijskim pritužbama prema Moskvi, željno uzimaju oružje u ruke za Kijev.

KIJEVSKA REGIJA, Ukrajina

Oštar prasak snajperske vatre odjeknuo je preko snijegom prekrivene doline. Vojnici u bijeloj kamuflaži čučali su nisko, pucajući na brdo nasuprot kako bi pružili zaklon dok su četvorica muškaraca evakuisala unesrećenu.

Akcija je bila deo vežbe borbene vatre za nove regrute nedavno ujutru ispred ukrajinske prestonice Kijeva. Ali u događaju je bilo neobičnog elementa. Dok je oficir ukrajinske vojske izdavao naređenja, polaznici su bili pripadnici dobrovoljačkog čečenskog bataljona u kojem su se mešali i krimski Tatari i Ukrajinci.

Ukrajinski vojni komandanti dugo su govorili da im ne nedostaju vojnici za rat, ali su ipak primili u svoje redove hiljade dobrovoljaca, uključujući strane državljane. Mnogi od njih su, poput Čečena, izbjeglice iz same Rusije. Drugi su došli iz okolnih zemalja, poput Gruzije, koje imaju istoriju protivljenja Moskvi i rukovodstvu predsednika Vladimira V. Putina.

Vidjeli smo šta se dešava.

rekao je Muslim Madijev, sijedobradi zamjenik komandanta čečenskog bataljona, koji je nosio štitnike za uši kako bi prigušio zvuk pucnjave dok je gledao vježbe

Ukrajini ne nedostaje ljudi, ali mi se moramo pridružiti i biti dio ovog rata.

dodao je

Mnogi od volontera su već živjeli u Ukrajini, bilo zbog posla ili tražeći utočište od političkog ugnjetavanja kod kuće. Neki dobrovoljci su se mučili s vizama i boravišnim dozvolama, dok je njihova želja da se pridruže borbi izazvala sumnju kod nekih ukrajinskih zvaničnika i komandanata, koji su u visokoj pripravnosti zbog diverzanata.

---

Ali čini se da volonteri nalaze svoje mjesto. Gospodin Madijev, veteran dva rata u Čečeniji protiv Moskve, bio je saradnik Džohara Dudajeva, bivšeg sovjetskog generala koji je vodio nastojanja Čečenije za nezavisnost od Rusije 1990-ih. Prognan iz Čečenije, gospodin Madijev se nastanio u Ukrajini 2016. godine.

Njegov bataljon, nazvan po pokojnom čečenskom vođi, jedna je od nekoliko čečenskih jedinica koje su se pridružile Ukrajini u njenoj borbi protiv Rusije posljednjih godina, nakon pobune separatista koje podržava Rusija 2014. u istočnoj Ukrajini i aneksije Krima. Gospodin Madijev je odbio da otkrije koliko aktivnih boraca ima, rekavši jednostavno: “Imamo dovoljno.”

On je o ruskoj invaziji govorio onako kako to čine mnogi Ukrajinci, rekavši da će Moskva, ako se ne zaustavi u Ukrajini, ugroziti još mnogo zemalja Evrope.

Ratno stanje

Borba za Bakhmut: Ukrajina i Rusija se bore u ključnom istočnom gradu. To je u suprotnosti sa strategijom Ukrajine na drugim mjestima duž linije fronta, gdje je uspjela izbjegavajući direktne sukobe.

Zapadna eskalacija: Prijedlog prekida vatre naizgled usmjeren na rascjep zapadnog jedinstva umjesto toga je naišao na eskalaciju vojnog angažmana ukrajinskih saveznika.

Nova oprema: Pružanje borbenih vozila pješadije od strane zapadnih saveznika Ukrajini signalizira njihovu podršku novim ofanzivama u narednim mjesecima.

Prilagođavanje za preživljavanje:

Rat je uzeo ozbiljan danak ukrajinskoj ekonomiji. Ali to je također natjeralo Ukrajince da brzom brzinom restrukturiraju dijelove ekonomije.

Ali mlađi borci u njegovom bataljonu idu dalje.

„Naš cilj je oslobođenje Čečenske Republike Ičkerije“, rekao je čečenski borac, koristeći naziv nekadašnje samoproglašene republike, „i da pomognemo svim narodima koji to žele da steknu slobodu“. U skladu sa vojnim protokolom, dao je samo svoje kodno ime, Maga.

Čečeni su samo jedan primjer brojnih etničkih bataljona i pukova koji su se formirali u Ukrajini od ruske invazije u februaru prošle godine.

Bjeloruski borci su formirali hiljadu brojnih puka. Ostali volonteri dolaze sa Kavkaza i Centralne Azije, kao i iz etničkih manjina koje imaju veliku populaciju u Rusiji: Čečeni, Tatari i grupe koje govore turski jezik.

---

Većina njih je motivisana istorijskim pritužbama zbog oduzimanja imovine i potiskivanja od strane Moskve. Čečeni i Tatari bili su među mnogim grupama koje su desetkovane nasilnim deportacijama pod Staljinom 1940-ih.

Postoji i manji broj ruskih prognanika, među kojima su ruski nacionalisti i neonacisti koji se protive gospodinu Putinu. Hiljade puka Bjelorusa uključuje mnoge protivnike predsjednika zemlje Aleksandra G. Lukašenka.

Njihovo učešće u ratu može biti korisno za Ukrajinu, ali je i potencijalno eksplozivno pitanje za vladu u Kijevu jer većina njih gaji dugoročne političke ambicije da se vrate kući i zbace rusku i bjelorusku vladu. Ukrajinski vojni zvaničnici odbili su komentirati njihovu upotrebu dobrovoljačkih grupa, dok je glasnogovornik ukrajinske službe sigurnosti, S.B.U., rekao da ona nije odgovorna za upravljanje njima.

No, sami dobrovoljci kažu da djeluju s punim znanjem i po naređenju ukrajinske vojske i obavještajnih službi. Mnoge njihove operacije su tajne, uključujući opasne izviđačke ili sabotažne misije iza ruskih linija.

Kao odgovor na apel ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, početkom rata, hiljade dobrovoljaca stiglo je iz zapadnih zemalja, uključujući Sjedinjene Države i Britaniju. Većina se pridružila Međunarodnoj legiji, koju je ukrajinska vlada priznala i donekle integrisala u ukrajinsku vojsku.

Na brifingu za novinare prošlog mjeseca, ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov rekao je da ima ideoloških i političkih koristi od toga da se strani vojnici bore zajedno s Ukrajincima u odbrani evropskih vrijednosti.

---

Strani vojnici su također sticali dragocjeno iskustvo, dodao je: „Iskustvo modernog rata ovdje, rata tehnologija, rata dronova i elektronskog ratovanja. Tako da mislim da je to razmjena na koju svi dobivaju.”

Ali dobrovoljci iz bivših sovjetskih republika su, na mnogo načina, još korisniji.

Imaju jezičku prednost jer većina govori ruski, koji se široko govori u Ukrajini, a ponekad i ukrajinski, što olakšava koordinaciju s ukrajinskom vojskom. A neki, poput grupe Gruzijaca u legiji Kavkaz, imaju iskustvo na bojnom polju, jer su služili u snagama predvođenim NATO-om u Afganistanu.

Njihovo poznavanje Rusije i Rusa, i njihova mržnja prema Moskvi, učinili su dobrovoljce dobrim tajnim operaterima za Kijev. Neki ukrajinski zvaničnici i zakonodavci čak su izrazili podršku njihovim ciljevima. U oktobru je, na primjer, ukrajinski parlament usvojio prijedlog kojim se Čečenska Republika Ičkerija priznaje kao teritorija koju je okupirala Rusija.

Ali oni se takođe suočavaju sa značajnim rizicima, s obzirom na prirodu njihovog posla iza neprijateljskih linija. Ne samo ruski državljani, već i gotovo svaki tajni vojnik zarobljeni od strane ruskih snaga biće oštro tretiran.

Jedan od nedavno formiranih dobrovoljačkih bataljona, Turan, sastavljen je od etničkih grupa koje govore turski sa Kavkaza, Centralne Azije i Rusije. Predvodi ga izbjeglica iz Kirgistana, Almaz Kudabek, koji je radio kao berberin u američkim bazama u svojoj domovini iu avganistanskom gradu Kandaharu.

---

Kaže da je u grupu regrutovao Azerbejdžance, Tatare i kineske Ujgure, te strastveno govori o marginalizaciji i ugnjetavanju turskih manjina u Rusiji. On je rekao da je Moskva nepravedno povukla regrute za rat uglavnom iz udaljenih i siromašnijih regiona Rusije, uključujući i one u kojima žive etničke manjine koje govore turski, a koji su ubijeni u daleko većem broju nego etnički Rusi.

Ali gospodin Kudabek je rekao da bi pripadnici njegove jedinice mogli tu nepravdu preokrenuti u svoju korist, infiltrirajući se na rusko okupiranu teritoriju u sabotažnim misijama i čak se predstavljajući kao ruski vojnici.

Mi samo želimo da se borimo protiv Rusa.

rekao je.

Znamo šta su oni.

dodao je.

Uprkos njihovoj evidentnoj vrijednosti za ukrajinsku vojsku, komandanti etničkih bataljona žalili su se na nedostatak podrške iz Kijeva. Vođa čečenskog bataljona, gospodin Madijev, rekao je da osim naoružanja i municije, jedinice moraju da obezbede sopstvenu hranu, gorivo i opremu.

Vođa ruskog puka, krajnje desničarski nacionalista koji koristi kodno ime Bijeli Reks, rekao je da je naišao na više prepreka kada je formirao jedinicu ubrzo nakon ruske invazije.

Iako su on i njegovi kolege dobrovoljci nekoliko godina živjeli u Ukrajini, u početku su naišli na sumnju Ukrajinaca u vezi ruskih sabotera. “Držani smo na nišanu”, rekao je. “Imali smo mnogo smiješnih, i ne tako smiješnih, susreta, ali ja sam bio odlučan da imam ovaj puk.”

Ali podršku su našli i među Ukrajincima.

Ukrajinska dobrovoljačka grupa, Bratstvo, na kraju je pomogla ruskom puku da pronađe ulogu za sebe ne toliko različitu od ostalih etničkih bataljona, djelujući iza ruskih linija i obavljajući izviđačke i sabotažne misije za ukrajinsku vojsku.

Nekoliko minuta prije nego što je nedavno krenuo u noćnu misiju, White Rex je rekao da mu je uvijek bio cilj pronaći način da se vrati kući u Rusiju. Ali on je rekao da ga je rat naučio da je način da se vrati u Rusiju zbacivanje Putina i njegove vlade.

Ruski dobrovoljački korpus maršira i uništava trenutnu vladu – to je jedini način.

rekao je.

Tiranina ne možete nagovoriti da ode, a bilo koja druga sila bi se smatrala osvajačima.

dodao je.