Izvor: Index
Prijevod i adaptacija: Fatir Berzati

Bager iskopava ogromne komade bogate smeđe zemlje sa strane puta, odlažući zemlju na ivicu dugog rova. Vojnici izbacuju još zemlje iz rova ​​u Bakhmutu, u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine.

Oficir zvani Valentin insistira da je rov samo mjera predostrožnosti i da se borbe nastavljaju u Soledru, samo 15 kilometara sjeverno:

Ako imamo oružje, tenkove i oružje, oni neće doći ovamo.

Situacija u Soledru ostaje nejasna. Prije nekoliko dana, šef ruske privatne vojne kompanije Wagner, Jevgenij Prigožin, objavio je da njegova jedinica kontroliše cijelo područje Soledara. Ukrajinski zvaničnici osporavaju tu tvrdnju. Ekipa CNN-a, koja je proteklih dana nekoliko puta boravila na području Soledara, pobrinula se da ukrajinske snage budu u defanzivi.

Borbe oko Bahmuta bjesne već mjesecima, ali su malo popustili jer su ruske snage usredotočile svoje napade na Soledar. Ukoliko bitka tamo bude u završnoj fazi, pretpostavlja se da će Rusi obnoviti pritisak na Bahmuta.

U Bahmutu je ostalo samo 10 posto stanovništva

Ukrajinski zvaničnici kažu da je samo 10% prijeratnog stanovništva ostalo u Bahmutu. Na zapadnoj strani grada, koja se spušta u dolinu van vidokruga ruskih položaja, neki civili pokušavaju da žive najbolje što mogu.

Okupljaju se da uzmu vreće paleta napravljenih od ostataka žetve suncokreta za svoje peći. Niz cestu, gomila stoji u redu sa velikim plastičnim bocama koje treba napuniti kod bunara. Ujutro je nekoliko prodavaca postavilo stolove za prodaju ribe, hljeba, mesa sa roštilja, kafe i čaja duž jednog od rijetkih prohodnih puteva.

Tamo je ekipa CNN-a upoznala Serhija, sedokosog bradonja neodređenih godina koji je dao samo svoje ime. Rekao je da nije mogao priuštiti odlazak jer je preživljavao od hrane koju su mu davali vojnici i dobrovoljci. Tvrdi da je vojni veteran, ali kaže da ne može u penziju jer su sve javne službe prestale funkcionisati. „Živim kao jebena životinja“, kaže Serhij.

Ovo je moja zemlja. Neću otići.

Bliže frontu, novinari su sreli Galinu. Vraćala se s druge strane rijeke – poprište najžešćih borbi – gdje je prisustvovala vjerskoj službi u lokalnoj baptističkoj crkvi. Umotana u debeli, plavi kaput, sa bijelom maramom na glavi, nije izgledala previše zabrinuta za ono što se dešava oko nje.

Za šta si se molio?

pitali su je novinari.

Molili smo se za mir i da Bog sačuva nas i naš grad i za mir u cijeloj Ukrajini.

odgovorila je Galina, odlazeći sa osmijehom i pozdravom.

Blizu rijeke koja dijeli grad i bliže borbama, ekipa CNN-a vidjela je usamljenu, jednonogu figuru na štakama kako se probija sredinom puta prepunog razbijenog stakla i iskrivljenog metala. Pozdravili su čovjeka koji se predstavio kao Dmitro.

Imaš samo dva pitanja.

reče Dmitro, duboko zavlačeći cigaretu. Jedna od njegovih štaka imala je žutu prugu, a druga plavu – boje ukrajinske zastave

Pitaju ga zašto je još uvijek ovdje, tako blizu borbe, u stanju koje mu jedva dozvoljava da juri na sigurnije tlo.

Ovo je moja zemlja. Neću otići.

odgovara Dmitro.

Drugo pitanje je bilo šta mu se desilo sa nogom.

To je bilo davno, dok sam bio mlad. To je to, potrošili ste svoja dva pitanja.

Kao i Galina, Dmitro je očigledno bio gluv na zvukove oko sebe. Uzeo je svoje štake i odšepao iza ugla u ulicu koja se jasno videla sa ruskih položaja s druge strane reke. Još jedna eksplozija potresla je tlo. Šepao je naprijed bez zastajkivanja.

Šta god se desi, desi se

Novinari su u blizini sreli Svetlanu. Lutala je ulicom u umrljanom smeđom džemperu i kestenjastoj vunenoj kapi. Obrazi su joj bili smeđi, kao da se nije umivala nedeljama.

Stavila sam hranu na vatru, nacijepala sam drva i odlučila da udahnem malo svježeg zraka.

rekla je ozbiljno.

Prošlog proleća, objašnjava Svetlana, napustila je svoj dom u Limanu, gradu severno od Bakhmuta koji su Rusi okupirali prošlog septembra. Ona i njen muž su se preselili u stan kod prijatelja. Možda su se ilegalno uselili, ali ko bi to provjerio? Ako Soledat padne u ruske ruke, on brine hoće li Bahmut biti sljedeći.

Šta će biti, biće.

odgovorila je slegnuvši ramenima.

Na brdu, sa kojeg se pruža panoramski pogled na grad, ukrajinska protivavionska posada se spremala da gađa ruske položaje. Njihov top, proizveden u Sovjetskom Savezu 1950. godine, takođe je efikasno protivpešadijsko oružje, a njegovi veliki meci raspršuju gelere u radijusu od 50 metara, prema rečima komandanta, zvanog Pilot.

Njegovi ljudi su mu dali taj nadimak jer je išao u školu letenja na Floridi i vlasnik kompanije koja se bavi prodajom helikopterskih motora. Pilot je dodao da je morao da plati iz svog džepa da postavi top na vojni kamion za dodatnu mobilnost.

Kao i drugi u Bahmutu, on insistira na tome da se ukrajinski vojnici i dalje drže u Soledaru. On predviđa da će se borbe ovdje intenzivirati:

Situacija je teška u Bahmutu. Ukrajinska vojska je jaka i mi ćemo se boriti za Bahmuta.

Nekoliko trenutaka kasnije stiže naredba za otvaranje vatre. Plamen i dim izbijaju iz cijevi topa dok četiri granate lete u zrak. Tačka udara je van vidokruga, preko brda, a meta su ruski rovovi. Četiri udaljene eksplozije odjekuju gradom.