Pripremio: Berzat Berzati

Dragaš- 12.05.2024

Rodno zasnovano nasilje predstavlja ozbiljan društveni problem na Kosovu, koji zahtijeva hitnu i sveobuhvatnu reakciju kako bi se preživjelima omogućila pravda. S obzirom na to da su policija i lokalni sudovi ključni akteri u ovom procesu, važno je analizirati njihove pristupe u rješavanju ovih slučajeva, kao i prepreke s kojima se preživjeli suočavaju prilikom traženja pravde.

Prvo, važno je naglasiti način na koji policija postupa s prijavama rodno zasnovanog nasilja. Iako su u posljednjim godinama zabilježeni pozitivni pomaci u pristupu policije, uključujući obuke o senzibilizaciji prema rodno zasnovanom nasilju, još uvijek postoje značajne prepreke. Često, preživjeli se suočavaju s neodobravanjem ili sumnjom od strane policijskih službenika, što može rezultirati u strahu od daljnjih represalija ili stigmatizacije. Osim toga, povjerenje građana u institucije, uključujući policiju, oslabljeno je zbog korupcije i nedostatka transparentnosti.

Ovaj put uradili smo analizu i probleme reagovanja policije, tužilaštva i Suda u opštini Dragaš u slučajevima rodno zasnovanog nasilja.

Prema zakonu nakon što policija zabilježi prijavu, slučaj se proslijedi lokalnim sudovima, koji igraju ključnu ulogu u donošenju pravde za preživjele. Međutim, pravosudni sistem na Kosovu suočava se s brojnim izazovima, dok manje opštine i opštine sa velikom dozom patrijahalizma ne djeluju u skladu sa zakonima odnosno žene žrtve nasilja nisu dovoljno zaštićene, uključujući prekide u procesu suđenja, nedostatak specijaliziranih sudaca za rodno zasnovano nasilje, kao i nerazumijevanje pravnih okvira koji štite prava preživjelih. Ovo rezultira sa dugim vremenskim okvirima suđenja, što dodatno traumatizira preživjele i komplicira njihovu borbu za pravdu.

Jedna od najvećih prepreka s kojom se preživjeli susreću je i društvena stigma povezana s prijavljivanjem nasilja. U mnogim slučajevima u opštini Dragaš tradicionalne norme i vrijednosti često osiguravaju da su preživjeli manje voljni tražiti pravdu zbog straha od osude i izolacije unutar vlastite zajednice. Također, ekonomska nesigurnost često sprečava žene da napuste nasilne partnere ili da podnesu prijavu, jer se boje za svoju finansijsku stabilnost ili sigurnost djece.

Dok je jedan od velikih problema ne razumjevanje žrtve od strane policijskih službenika u ovoj opštini, naime u opštini Dragaš je tek nedavno uposlena jedna službenica policije. Muškarci dominiraju u stanici policije u opštini Dragaš.

Da bi se riješili ovi problemi, neophodno je unaprijediti saradnju između policije, pravosudnih institucija i nevladinih organizacija koje se bave problematikom rodno zasnovanog nasilja. Obrazovanje i osnaživanje preživjelih trebali bi biti prioritet, kao i pružanje adekvatnih resursa i podrške, uključujući legalnu pomoć i psihološku podršku. U konačnici, izgradnja povjerenja u institucije i promjena percepcije društva prema rodno zasnovanom nasilju ključni su faktori u postizanju pravde za preživjele.

Primjera radi samo u julu 2024 podignuto je 25 optužnica za nasilje u porodici u Prizrenu, dok je situacija u Dragašu još alarmantnija jer veliki broj žena ne prijavljuje slučajeve zbog nefunkcionalnosti Suda i policije, primjera radi problem prevoda na Bosanski jezik je veoma veliki problem za pripadnike goranske i bošnjačke zajednice.

Tokom ovog istraživanja razgovarali smo sa žrtvama nasilja iz opštine Dragaš iz redova ne većinskih zajednica. U ovom tekstu koristićemo samo inicijale žrtava zbog njihove sigurnosti.

Žrtva M.N iz sela nastanjeno za goranskim stanovništvom u opštine Dragaš kaže:

Ja sam majka dvoje djece u brak sam ušla veoma mlada sa nepunih 17 godina, zbog želje mojih roditelja. Prvih godinu dana je sve bilo normalno međutim poslije rođenja prvog deteta počeli su problemi prvo verbalno nasilje kasnije i fizičko nasilje. Roditelji nisu nikada stali na moju stranu zbog sredine koja je veoma nerazumna za ovaj problem, koji veliki broj žena proživljava svakodnevno. Poslije 14 godina braka odlučila sam da se razvedem, zadnje nasilje koje je sprovedeno nad meni je bilo užasno. Prijavila sam policiji i oni su od samog starta bili neprofesionalni sa izgovorom hajde nije to ništa imate djecu ne kvari porodicu. Na moje insistiranje da ne odustajem od slučaja i da tražim žensku policajku da bih dala izjavu oni su mi rekli da žene policajke nema u ovoj opštini ali da ako ne odustanem i dam izjavu moj suprug će biti uhapšen. Do sada sam imala preko 30 prijetnji od bivšeg supruga i nikakve mjere nisu preduzete da budem zaštičena, sve se svodi na izjave i policijski službenici kažu da je sada sve u procesu i da će me neko kontaktirati.

Poslije razvoda i više desetine prijetnji preselila sam u drugi grad sa djecom, međutim poslije tri godine sudskih procesa shvatila sam da je ovaj sistem ne olakšava život žrtvi nego otežava. Primjera radi i pored više naloga za hapšenja mog bivšeg supruga, on i dalje mene uznemirava i prijeti a ne plača alimentaciju za djecu.

Policija u Dragašu ne shvata ozbiljno ove slučajeve možda iz razloga da ima više policajaca koji vrše nasilje nad svojom suprugom i djecom, u avgustu je uhapšen policajac u opštine Dragaš koji je godinama zlostavljao suprugu, i sproveden u pritvoru u Prizrenu na mjesec dana. Međutim poslije velikog pritiska žena je povukla prijavu.

Jedan od dokaza neozbiljnosti policije je pokušaj ubistva ispred Suda u Dragašu, kada je zet prijetio ubistvom unutar Suda a pored toga što je žrtva prijavila sudiji da je dobila prijetnje, Sudija je rekao tom prilikom da zovu policiju i on nije nadležan za to. Odmah poslije toga prilikom izlaska iz objekta Suda bivši zet je pucao na oca svoje bivše supruge u dvorištu suda, dok je policija bila veoma blizu ali nije reagovala na vrijeme niti su imali vozila da prebace ranjenu žrtvu do bolnice radi pružanja prve pomoći.

Policija u Dragašu ne pruža zaštitu žrtvama nasilja u porodici, reaguje poslije krvavog ishoda

Međunarodne misije redovno rade sa raznim kampanjama na ovom problemu sa raznim aktivnostima, šefa Misije EULEX Giovanni Pietro Barbano se obratio sa jasnom porukom protiv rodnog nasilja međutim problem je u dugim Sudskim procesima koji ne štite žrtvu tokom procesa suđenja. Na Kosovu se u poslednjih par godina desilo nekoliko ubistva žena od strane muževa i partnera koji su bili upravo u procesu razvoda.

U.S žrtva nasilje iz Dragaša kaže da je tokom četvorogišnjeg procesa razvoda imala skoro svakodnevno pritisak i prijetnje od bivšeg supruga i njegove porodice, dok sa druge strane nije dala podršku od strane svoje porodice. Policija joj kako ona kaže nije skoro nikad nije uzela prijavu odmah, nego su je prvo nagovarali da odustane od prijave da ne bi stvarala probleme i da se treba pomiriti sa nasilnikom.

Iako policija Kosova sprovodi redovno kampanje protiv rodnog nasilja i nasilja u porodici broj ovakvih slučajeva se ne ne smanjuje. Prema izjavama žrtvi iz Dragaša ali i drugih opština službenici policije nisu dovoljno edukovaani niti shvataju nasilje u porodici ozbiljno dok se ne desi neka tragedija.

Žrtva M.E iz goranskog sela kaže da se zbog ponašanja policije u Dragašu više puta vratila suprugu i trpila nasilje više od pet godina, “Kad god sam prijavila policiji oni su me nagovarali i uvjeravali me da je pogrešno da prijavim supruga i da je to kao normalno da se svima dešava, da nemam gdje da idem i da ne kvarim porodicu i da ću izgubiti djecu jer nemam posla niti smještaja”

Iako nema detaljnih informacija koliko zapravo žena na Kosovu trpi nasilje, iz EULEX-a navode da “zapanjujući broj” žena na Kosovu još uvijek doživljava neki vid fizičkog, seksualnog ili psihološkog nasilja tokom svog života.

Na sve slučajeve nasilja nad ženama javnost je upozoravana unazad 16 dana aktivizma, gdje su održavane ulične akcije, radionice, konferencije,…

Na osnovu detaljnih rezultata istraživanja, OSCE je izradio niz ključnih zaključaka koji predlažu reagovanje na nasilje nad ženama:

Skoro dvije trećine ispitanih žena (64%) misli da je nasilje od strane partnera, poznanika ili nepoznatih osoba veoma ili prilično uobičajeno, a više od četvrtine (27%) misli da je veoma uobičajeno.
Više od polovine (54%) svih žena kaže da je doživelo psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera nakon svoje 15. godine, a skoro tri od deset (29%) kažu da su doživele seksualno uznemiravanje. Jedna od sedam žena (14%) navodi da su doživele fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera ili nepartnera (ovo isključuje psihičko nasilje).
Skoro svaka peta žena (18%) koja je imala bivšeg partnera kaže da je iskusila fizičko i/ili seksualno nasilje od strane bivšeg partnera, u poređenju sa 9% onih koje trenutno imaju partnera koje kažu da su doživele fizičko i/ili seksualno nasilje od strane sadašnjeg partnera. Osam posto ispitanica navodi da je doživelo nepartnersko fizičko i/ili seksualno nasilje. Proganjanju je bila izložena jedna od dvanaest žena (8%)

Ovde možete pročitati ceo izveštaj o istraživanju: https://www.osce.org/sr/mission-in-kosovo/439793?download=true

Od januara do novembra 2023. zvanični izvještaji pokazuju šokantnu cifru – 2.393 slučaja nasilja u porodici.

Najviše predmeta je protiv žena i djevojaka, čiji se broj penje na 2 hiljade, dok za 2024 godinu u samo prvih šest mjeseci prijavljeno oko 1500 slučajeva nasilja u porodici.

Zamenica šefa misije EULEKS-a Emili Rakhorst naglasila je da je potrebno hitno unaprediti zaštitu žena i djevojaka kroz dodatne investicije, bolje sprovođenje zakona i hitne mjere, posebno u svjetlu alarmantnog porasta nasilja i ugroženosti na radnom mjestu.

“Imamo porast različitih slučajeva nasilja nad ženama i alarmantan je podatak da su 80% žrtava maloljetne djevojke, što ukazuje na potrebu za dodatnim investicijama u prevenciju nasilja. Nasilje je postalo svakodnevica na Kosovu za žene i djevojke. Postoje i dokazi da se žene suočavaju sa nasiljem na radnom mjestu, što zahtjeva hitne mjere zaštite i ozbiljnu reakciju institucija“, rekla je Rakhorst.

Suzana Krasnići, pravna savjetnica u Ustavnom sudu ukazala je na ozbiljne propuste pravosudnog sistema u procesuiranju slučajeva nasilja u porodici i teških kršenja normi, podsjećajući na presudu Ustavnog suda koja je prije više od 10 godina utvrdila kršenje ustavnih i međunarodnih obaveza.

“U slučaju od prije 10 godina, sud je utvrdio da, uprkos dokazima koji su ukazivali na realnu opasnost po život žrtve i kršenje zaštitne naredbe (žrtva je dobijala prijetnje smrću), opštinski sud nije djelovao, iako je bio obavezan da reaguje i preduzme radnje u skladu sa zakonom protiv porodičnog nasilja. Na taj način, Ustavni sud je zaključio da je došlo do kršenja osnovnih obaveza predviđenih Ustavom i Evropskom poveljom o zaštiti žrtava od nasilja. Sud je takođe utvrdio da su bila narušena prava na pravne lekove. U jednoj presudi prošle godine, Ustavni sud je naišao na slična kršenja od strane državnih organa“ navela je Krasnići.

Ministarka pravde Aljbuljena Hadžiu istakla je da slučajevi nasilja nad ženama unutar institucija, posebno u Policiji Kosova, moraju biti prioritetno rešavani kako bi se osigurala odgovornost i integritet sistema.

“Dešavalo se da imamo ljude koji rade po institucijama, a sumnjiče se za rodno zasnovano nasilje, porodično nasilje, pogotovo je to spomenuto u kontekstu Policije Kosova i takvi slučajevi su prioritetni”, navela je ona.

Direktor odeljenja za javnu bezbednost Policije Kosova Arbneš Ajvazi smatra da nasilje u porodici predstavlja ozbiljan društveni problem koji zahtjeva ozbiljan pristup svih institucija, posebno Policije Kosova, koja je, kako kaže, ključni akter u borbi protiv porodičnog nasilja.

“Statistike pokazuju da su krivična djela porodičnog nasilja u porastu, što zahtjeva profesionalni pristup i od strane Policije Kosova. Imamo preventivne programe putem informativnih kampanja i pružamo profesionalne usluge za sve. Unutar svoje organizacione strukture izgradili smo kapacitete – imamo odsjek za porodično nasilje na svim nivoima i kapacitete na regionalnom nivou. Takođe, unutar naše organizacione strukture na centralnom nivou, obučili smo sve policajce Kosova i planiramo da ovu obuku uvedemo i na akademiji“, rekao je Ajvazi.

U dugim procesima suđenja za nasilje nad ženama i djevojkama izvršioci nasilja budu u velikom broju slučajeva blago kažnjeni ili uslovno kažnjeni, iako je preko 50 procenta nasilnika recidivista Sud ipak donosi kazne koje ne donose satisfakciju žrtvama ali ni sigurnost.

Pravda za preživjele od rodno zasnovanog nasilja na Kosovu ostaje izazov koji zahtijeva višesektoralski pristup. Policija i lokalni sudovi moraju raditi zajedno kako bi se stvorio sistem koji ne samo da prepoznaje i kažnjava počinitelje, već i aktivno podržava preživjele, omogućavajući im pristup pravdi i obnovu dostojanstva. Samo kroz zajedničke napore društva možemo stvoriti sigurnije i pravednije okruženje za sve članove zajednice.

Analiza osuđenosti muškaraca za nasilje nad ženama na Kosovu u 2023. godini

Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan društveni problem koji zahtijeva hitnu pažnju i učinkovite mjere prevencije. Na Kosovu, kao i u mnogim dijelovima svijeta, nasilje nad ženama ostaje prisutno unatoč naporima institucija i nevladinih organizacija da se suprotstave ovom obliku zlostavljanja. U 2024. godini bio je još jedan u nizu izazova vezanih uz ovu problematiku, uključujući procesuiranje i osuđivanje počinitelja.

Prema podacima dostupnim iz pravosudnog sustava Kosova, broj muškaraca osuđenih za nasilje nad ženama u 2024. godini ukazuje na porast svijesti o ovom problemu. S obzirom na prirodu nasilja, koje može uključivati fizičko, psihičko i seksualno nasilje, pravosudne institucije počinju prepoznavati ozbiljnost situacije i rade na tome da osiguraju odgovarajuće kazne za počinitelje. U 2024. godini, zabilježen je diplomatski pristup koji uključuje suradnju između pravosudnih tijela, policije i organizacija civilnog društva, s ciljem prikupljanja podataka i povećanja transparentnosti procesa.

Kroz dosadašnje izvještaje, potvrđeno je da su kazne za muškarce osuđene za nasilje nad ženama često bile neadekvatne u odnosu na težinu počinjenog djela. Međutim, s promjenama u zakonodavstvu i većom podrškom žrtvama, došlo je do blagog porasta broja uspješno okončanih slučajeva protiv počinitelja. U 2024. godini, s obzirom na dostupne informacije, povećan je broj optužnica koje su rezultirale osudama, ali još uvijek ostaje daleko od očekivanih standarda pravde.

Unatoč napretku, veoma je važno naglasiti da se društveno okruženje na Kosovu mora dodatno razvijati kako bi se pružila adekvatna podrška žrtvama nasilja. Mnoge žene se još uvijek suočavaju s preprekama kada je u pitanju prijavljivanje nasilja zbog straha od stigmatizacije ili nedostatka povjerenja u pravosudni sustav. Kako bi se postiglo realno smanjenje nasilja nad ženama, potrebno je raditi na jačanju pravne zaštite, kao i na provođenju kampanja usmjerenih na promjenu društvenih normi i stavova prema ovom problemu.

Blage kazne za nasilje nad ženama na Kosovu predstavljaju ozbiljan problem u borbi protiv rodne neraznolikosti i zaštite ljudskih prava. Iako postoje zakoni koji propisuju strožije sankcije za nasilnike, njihova primjena često izostaje, što dovodi do nedostatka povjerenja u pravosudni sustav. Potrebna su hitna poboljšanja u zakonodavstvu i njegovoj provedbi kako bi se osigurala adekvatna zaštita žrtava i spriječilo daljnje nasilje. Samo kroz strože i dosljedne kaznene mjere može se stvoriti sigurnije okruženje za žene i potaknuti promjena društvene svijesti o ovom ozbiljnom problemu.

Završno, rezultati iz 2024. godine ukazuju na postepeni napredak u suzbijanju nasilja nad ženama na Kosovu, ali put prema pravdi za žrtve i odgovarajućem kažnjavanju počinitelja je dug. Potrebna su kontinuirana ulaganja u obrazovanje, podizanje svijesti i unapređenje zakonskih okvira kako bi se osiguralo da nasilje ne postane norma, već da bude kažnjeno sukladno njegovoj težini. Svi akteri društva, uključujući državne institucije i nevladine organizacije, moraju zajedno raditi na stvaranju sigurnijeg okruženja za sve žene na Kosovu.