33 godine od bijelih traka: Prijedor ostaje simbol etničkog čišćenja i međunarodne sramote

Na današnji dan, pre tačno 33 godine, započelo je jedno od najmračnijih poglavlja u savremenoj evropskoj istoriji – etničko čišćenje nesrpskog stanovništva u Prijedoru. Lokalna srpska vlast izdala je naredbu putem radija kojom je naloženo da Bošnjaci i Hrvati označe svoje kuće belim čaršafima i pri izlasku iz domova nose bele trake oko ruke. Bila je to uvodna faza planske represije i sistematske segregacije.

U zločinima koji su usledili, ubijeno je 3.178 civila, uključujući 102 dece. Najmlađa žrtva bio je trojmesečni Velid Softić. Više od 50.000 nesrba je proterano, a na desetine hiljada muškaraca, žena i dece zatočeno u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, gde su bili izloženi nehumanim uslovima, mučenju i silovanju.

Ovi zločini nisu bili izdvojeni slučaj. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu izrekao je brojne presude za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid — ne samo za zločine u BiH, već i za one počinjene u Hrvatskoj i na Kosovu. Sud je utvrdio postojanje sistematskih kampanja čišćenja i progona, koje su sprovodile političke i vojne strukture sa ciljem stvaranja etnički homogenih teritorija.

Uprkos sudski utvrđenim činjenicama, agresorska strana poslednjih godina pokušava da, po uzoru na rusku propagandnu mašineriju, ismeje i izvrne istorijske podatke. Putem društvenih mreža, revizionističkih narativa i institucionalnog ćutanja, relativizuju se zločini i dovodi u pitanje autentičnost događaja iz 1992. godine. Bele trake nazivaju se “mitom”, a logori “izmišljenim” lokacijama, iako za njih postoje hiljade dokaza i svedočenja.

Ovakav cinizam dodatno paralizuje institucionalni odgovor i obesmišljava kulturu sećanja, onemogućavajući istinsko pomirenje. Umesto suočavanja s prošlošću, društvo se kreće ka poricanju, što je opasno i dugoročno destruktivno za ceo region.

Danas, 31. maja, Prijedor je ponovo mesto tihe kolone sećanja. Građani i porodice žrtava polažu cveće i koračaju u tišini, ali njihova poruka je glasna: istina se ne briše, a sećanje nije slabost – već otpor zaboravu i poricanju.

Go to TOP