Bivši crnogorski ambasador Kosovu Ferhat Dinoša u intervjuu za Geopost govorio je o ruskom uticaju na Balkanu, sa posebnim akcentom na Crnu Goru, ali i o nedavnim političkim dešavanjima u njoj, poput potpisivanja Osnovnog sporazuma sa SPC Srbije.

Napomena: Intervju je obavljen nekoliko dana prije potpisivanja ovog Ugovora

Dinoša je ukratko govorio i o nedavnoj situaciji na severu Kosova, uveren da će samo koordinacija sa međunarodnim prijateljima, posebno sa Amerikom, biti pravo rešenje i za ovu situaciju.

Čitav interviju za The Geopost(The Gp) u nastavku:

The Gp: Kako opisujete ruski uticaj na Balkanu u periodu dok ste bili političar?

Dinoša: Mislim da se o ovom pitanju može dugo raspravljati. Ruski uticaj u regionu, ali i u Crnoj Gori je značajan, istorijski je rekao bih, bio je prisutan iu najranijim fazama demokratskog procesa. To je stalno prisutno iz razloga što u Crnoj Gori postoje političke stranke koje su prosrpske pa samim tim i proruske, one su zapravo srpske stranke i to otvoreno pokazuju. Dešavalo se da su se u fazi kada se Crna Gora pripremala za ulazak u NATO vidjeli konkretni koraci koji su govorili o prisustvu ruskog uticaja ovdje, naravno i srpskog, jer ovdje uvijek idu zajedno.

Dok je 2016-te godine, uoči parlamentarnih izbora, postojala je tendencija državnog udara određene mešovite srpsko-ruske grupe, čija su imena kasnije izašla u javnost, a ova grupa je planirala da ukoliko parlamentarni izbori budu u u korist prozapadnih snaga, posebno u korist stranke aktuelnog predsjednika Crne Gore, gospodina Đukanovića, izvršili bi neku vrstu nasilnog ulaska u Skupštinu Crne Gore i proglasili svoju pobjedu i tako bi procesi krenuli drugačijim smjer. Na sreću, to je spriječeno, a proces, što se grupe tiče, još uvijek nije završen, donekle da.

Kasnije, sa promjenama koje su se desile ovdje u vlasti i na političkoj sceni Crne Gore, promijenio se i tempo suđenja ovoj grupi jer smo imali situaciju da su prije dvije godine u vlasti bile prosrpske snage koje su napustile ovaj proces na stranu, nije ga finalizirao i koji je sve više težio da zaživi da skrene prozapadnu politiku Crne Gore i da se ovdje okrene proruskoj politici.

U ovoj vladi sadašnji premijer gospodin Abazović, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade i koji je dobro poznavao te politike, vjerujem da se svakodnevno sastajao sa njima, a kasnije je uzeo korak da kaže da je nezadovoljan sa strujama u vladi u kojoj je bio, prešao je u napuštenu vladu, predložio formiranje manjinske vlade koja je trenutno na vlasti, postao premijer, ali uz podršku prozapadnih snaga, uglavnom Đukanovića, najveća je prozapadna partija u Crnoj Gori i bez nje ne bi bilo kretanja ka nezavisnosti Crne Gore i uključivanju u NATO. Vjerujem da je mišljenje o njima jasno.

Sada smo u situaciji da gospodin Abazović ima tu podršku uz obećanje da će raditi na nastavku prozapadne politike Crne Gore i strateških projekata, a to su evropske integracije i evroatlantske integracije, ova dva su završena, Crna Gora je veoma ozbiljna na putu ka EU i prva je zemlja Zapadnog Balkana na ovoj ruti. Obećao je da će nastaviti tim putem, ali na početku ima problema sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) i sa činjenicom da su premijer Abazović lično i njegov tim stavili ugovor na dnevni red, što se opet ispostavlja problematično jer to je ugovor, kako zovu Osnovni ugovor sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom, tako se zove Srpska crkva u Crnoj Gori, i insistira se da Vlada Crne Gore to odobri.

U Vladi Crne Gore o tome se raspravljalo, glasalo, pojedini ministri to nisu podržali, ali je većina ministara podržala, ne kvalifikovanom većinom koja je dogovorena prije formiranja vlade, već većinom, što je većinu i g. Abazović kaže da ovaj Ugovor neće uticati na državnost Crne Gore, ali stručnjaci iz ove oblasti kažu drugačije i vrlo su uvjerljivi sa argumentima da Ugovor ima za cilj da Srpsku crkvu stavi u prvi plan kao crkvu broj jedan istorijski u Crnoj Gori , čak ga predstavljajući kao stariju iz same države Crne Gore.

Tamo se govori o hrišćanskoj crkvi, ali je reč o srpskoj crkvi. Naravno, prozapadne snage koje podržavaju manjinsku vladu su Socijaldemokratska partija i dva albanska ministra, jedan je podržao Ugovor, drugi je napustio taj sastanak vlade, pa se ne zna kako bi glasao da je bio unutra, ali svejedno prozapadne snage kažu da ako vlast nastavi sa ovim projektom, da potpiše Osnovni sporazum sa Srpskom crkvom, povući će podršku Vladi Abazovića i imaćemo novu političku krizu u Crnoj Gori.

Ima ljudi koji kažu da se može činiti da gospodin Abazović može da se vrati u zagrljaj srpskih snaga, koje će se u ovom slučaju, kada Đukanovićeva stranka preseče podršku, pridružiti gospodinu Abazoviću i bez potrebe za novim glasovima za stvaranje opet prosrpska većinska vlada, koja bi nastavila svoje planove, svoje projekte.

Nadam se da se ovo neće ponoviti, nadam se da je i našim međunarodnim partnerima jasno da je borba protiv korupcije neophodna i mora da se nastavi, ali ne po cijenu da Crna Gora nije prozapadna država, država NATO-a, već takođe je jasno da ako padnu prozapadne snage, ako Đukanovićeva partija padne sa vlasti, od uticaja na vlast, ostale prozapadne snage su veoma male, kao što je stranka gospodina Abazovića koja ima samo četiri poslanika u Skupštini Crne Gore godine, gdje ima 81 poslanika. Situacija ga je dovela tu gdje je sada, ali može biti od koristi samo ako nastavi sarađivati ​​sa prozapadnim snagama, inače bi bio štetan.

Iz tog razloga kažem da je našim zapadnim partnerima, našim međunarodnim partnerima, pre svega Amerikancima, zajedno sa Evropljanima, naravno, jasno da rat protiv korupcije koji bi srpske snage vratio na vlast ovde nije vrijedan truda jer bi ugrozio sve demokratske procese u Crnoj Gori.

Iz tog razloga sam optimista da ako se desi da Abazović bude uporan, jer je tvrdoglav u svojim projektima, a sporazum o kojem govorimo bude potpisan, onda će doći do situacije koja će zapravo proizvesti nove parlamentarne izbore i kompresiju prozapadne snage, da spreče povratak srpskih snaga, koje su apsolutno i danas, čak iu trenutnoj situaciji u globalnoj politici, oni koji ne osuđuju divlju rusku agresiju u okupiranoj Ukrajini, oni su sa određenim grupama podržavali Putinovu korake tamo i tako dalje. Dakle, naši partneri treba jasno da znaju da Crna Gora bez prozapadnih snaga, bez partije gospodina Đukanovića, koji može imati hiljadu drugih grijeha, ne bi bila ta koja bi bila prijatelj i saveznik Zapada.

The Gp: Koliko je agresivna politika Rusije i Vučića prema Crnoj Gori?

Dinoša: Pokušavaju to da zakamufliraju, ali je vrlo jasno da politika Beograda, politika predsjednika Vučića, stalno pokušavaju da budu prisutni i miješaju se u unutrašnju politiku Crne Gore. Beograd to ne mora da radi direktno i uz poruke iz Beograda, iz razloga što ovde u Crnoj Gori postoje stranke koje on kontroliše, a koje su do juče podržavale vlast da smo rekli da je gospodin Abazović bio potpredsednik Vlade, koji je u ova faza iznenađujuće tihi pošto je on premijer, nisu organizovali proteste, naravno da čekaju trenutak da njihovi projekti poput Sporazuma sa Crkvom prođu i da nastave sa ostalima. Ako dobiju ono što žele, onda ćemo naravno imati nove situacije. Stoga ne čudi što se u Crnoj Gori, nakon ne tako dalekog perioda, stvara politička kriza koja može biti pomiješana sa određenim incidentima, nadam se ne takvim sukobima koji će Crnu Goru sigurno izbjeći sa njenog zapadnog puta.

The Gp: Kako komentarišete nedavnu situaciju na severu Kosova?

Dinoša: Naravno, ne dajem sebi za pravo, ne mogu sebi da dam za pravo da učim donosioce odluka na Kosovu kako da se nose sa takvim situacijama, ali sam uveren da je dobra koordinacija koraka sa zapadnim prijateljima, posebno sa Amerikancima u u ovom slučaju, usklađivanje koraka vlade sa njima stvorilo bi situaciju koja ne bi izmakla kontroli.

Ukoliko ova koordinacija ne bi postojala, strahuje se da bi srpske i proruske snage mogle pokušati da naprave nemire na severu. Ne verujem da će imati priliku da otvore bilo kakvu novu tačku sukoba, iz razloga što situacija u Ukrajini ne dozvoljava rusko-srpskom elementu da utiče negde drugde, dakle u ovom slučaju na Zapadnom Balkanu, konkretno na Kosovu . Kao osoba koja je pratila dešavanja na Kosovu koliko mi vreme dozvoljava, naravno, voleo bih da Kosovo ne žuri sa nekim brigama koje nisu vitalne za njegove državne interese, u odnosu na konkretne situacije koje ima, kao što je sadašnja situacija uz uspostavljanje mera reciprociteta, posebno ne bez jasne garancije međunarodnih prijatelja da se taj put mora nastaviti i da taj put neće imati posledice po demokratiju na Kosovu. / The Geopost