Dok ruska artiljerija, tenkovi, avioni, brodovi i dalekometni raketni sistemi razaraju Ukrajinu, iz Kremlja sad već svakodnevno slušamo nove prijetnje adresirane zapadnim zemljama zbog slanja vojne pomoći zemlji koja je bez razloga napadnuta i nametanja sankcija zemlji agresoru.

Tako je ruski predsjednik Vladimir Putin u srijedu zaprijetio “munjevitim uzvratnim udarima” u slučaju da “neko namjerava izvana intervenirati u događaje koji su u toku i stvoriti strateške prijetnje Rusiji koje su neprihvatljive”.

• Imamo sve alate za to, stvari kojima se sada nitko drugi ne može pohvaliti. I nećemo se hvaliti, koristit ćemo ih ako zatreba. I želim da to svi znaju – rekao je Putin. Nije precizirao o čemu je riječ, ali koji dan ranije gotovo istim riječima hvalio je novi interkontinentalni balistički projektil Sarmat, sposoban za nošenje nuklearnih bojevih glava, nakon njegovog uspješnog testiranja.
• Nema sličnih u svijetu i neće ih biti još dugo – zaključio je Putin trijumfalno.

Prijetnje plinom i projektilima
Rusija je ove sedmice, podsjetimo, jednu od svojih prijetnji i ispunila. Ruski energetski div Gazprom saopćio je u srijedu da je prekinuo sve isporuke plina Bugarskoj i Poljskoj nakon što su obje zemlje odbile plaćati plin rubljima. U isto vrijeme Kremlj je zaprijetio drugim evropskim zemljama koje uvoze plin iz Rusije da ih čeka isto ako ne pristanu na ruski zahtjev koji je u suprotnosti s evropskim sankcijama Moskvi.

Poljske i bugarske vlasti optužile su Rusiju za kršenje sklopljenog ugovora, a predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen (von der Leyen) nazvala je to korištenjem plina kao “instrumenta za ucjenu”.

No plin i projektili (uključujući one nuklearne) nisu jedini alat u Putinovom arsenalu za prijetnje i ucjene. Još jedan takav alat je, izgleda, hrana. To se barem može iščitati iz komentara objavljenog na stranici ruske državne novinske agencije RIA Novosti, naslovljenog: “Protiv Zapada Rusija ima oružje mnogo strašnije od projektila.”

• Očajnički pokušaji Zapada da napusti ruske energetske resurse na medijskom su polju potpuno zasjenili još jednu frontu, čija je važnost višestruko veća od bilo kojeg ugljikovodika – započinje autor Sergej Savčuk komentar u kojem praktički zagovara ucjenjivanje zapadnih zemalja žitaricama. Budući da se radi o komentaru u jednom od vodećih ruskih režimskih medija, pretpostavlja se da je objavljen uz dozvolu i slaganje Kremlja.

Savčuk zadovoljno ističe nedavnu vijest da “četiri vodeća svjetska agroindustrijska holdinga, Archer Daniels Midland (ADM), Bunge, Cargill i Louis Dreyfus, poznatiji na tržištu profila pod skupnom skraćenicom ABCD, odbijaju zatvoriti svoja kompanije u Rusiji” i napustiti zemlju, za razliku od stotina drugih svjetskih kompanija koje su dosad to napravile.

RIA Novosti: Rusija proizvodi polovinu suncokretovog ulja i 24 posto pšenice globalno

• Naši zapadni partneri su toga itekako svjesni i stoga im se ne žuri maltretirati vlastite poljoprivrednike jer politika je politika, a želite jesti svaki dan, a po mogućnosti više od jednom dnevno – dodaje i ističe da je proteklih godina Rusija “postala vodeći igrač na globalnom poljoprivrednom tržištu” te da je njen udio toliko velik da prekid ruskog izvoza može uzrokovati “ne krizu, već pravu glad u cijeloj regiji”.
• Zapadni izvori potišteno navode: Rusija ostaje ključni proizvođač pšenice, suncokretovog ulja, kukuruza, ječma, govedine, peradi i čokoladnih konditorskih proizvoda – likuje Savčuk.
• To se, naravno, nije dogodilo u jednoj godini. U tom su periodu zapadna poljoprivredna gazdinstva, koja imaju najfiniji instinkt za promjenom tržišnih uslova i mogućim profitom, počela aktivno i masovno ulaziti na rusko tržište – objašnjava dalje situaciju i dodaje kako je “Moskva tokom godina saradnje nevidljivim lancima okovala uza sebe i pojedinačne kompanije i cijele zemlje”.

Svjetska poljoprivreda ne može funkcionirati bez Rusije, tvrdi on, jer ova zemlja zadovoljava polovinu globalnog tržišta suncokretovog ulja i 24 posto pšenice, prema službenim podacima Evropske komisije.

Cijena pšenice skočila 68%, cijena suncokretovog ulja 24%
Moskva i Kijev zajedno globalno opskrbljuju tri od četiri boce ulja i svaki treći pekarski proizvod od pšenice, navodi dalje Savčuk i sugerira da se Zapad ne može osloniti ni na Ukrajinu jer je njena poljoprivredna proizvodnja značajno poremećena.

Poremećena je, iako Savčuk to iz razumljivih razloga ne eksplicira, brutalnom agresijom koju je njegova zemlja sručila na Ukrajinu. Rusija se, u biti, zločinačkim razaranjem Ukrajine i potapanjem njene ekonomije, riješila i jednog od najvećih konkurenata na tržištu žitarica i drugih prehrambenih proizvoda i tako sebi osigurala još lagodniju poziciju.

Ako Vašington, London i Brisel “ustraju u svojoj rusofobiji”, predviđa ovaj autor, posljedice će biti znatno više cijene hrane, nestašica i inflacija. Štaviše, cijena tone pšenice iznosila je sredinom ovog mjeseca 405 dolara, što je 68 posto više u odnosu na godinu ranije. Suncokretovo ulje stajalo je 1860 dolara po toni, što je 24 posto više nego lani, a tona kukuruza 334 dolara, 28 posto više.

Savčuk se poziva i na najnovije izvještaje Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda, prema kojem će prekid tržišnih odnosa s Rusijom dovesti do toga da će samo u Jemenu oko osam miliona ljudi biti prisiljeno prepoloviti dnevnu prehranu. Vendi Šerman (Wendy Sherman), zamjenica ministra vanjskih poslova SAD-a, također upozorava da bi trenutna situacija mogla izazvati glad za više od 13 miliona ljudi diljem svijeta.

• Može se nekako živjeti bez telefona i interneta, ali želiš svaki dan pojesti komad hljeba. Čak i ako je pečen od totalitarne ruske pšenice – zajedljivo je poentirao na kraju.

Od Holodomora prije 90 godina do zapljenjivanja ukrajinskog žita danas
Likovanje nad relativnom ovisnošću svijeta o ruskoj hrani donekle je razumljivo, ali kada se sjetimo mračne historije izgladnjivanja koje je Moskva, tada kao prijestolnica Sovjetskog Saveza, koristila kao oružje i sredstvo genocida nad Ukrajincima, ovakva retorika postaje pomalo degutantna.

U Holodomoru, odnosno Gladomoru je, podsjetimo, od 1932. do 1933. od gladi umrlo između tri i deset miliona Ukrajinaca. I tada su Rusija i Ukrajina bile žitnice Evrope, ali komunistička kolektivizacija po naredbi Josifa Visarionoviča Staljina rezultirala je masovnim pomorom od gladi, uz izglednu genocidnu namjeru protiv Ukrajinaca.

In Russian Krasnoyarsk region, Siberia, local parliament voted for “expropriation of excessive wheat produced by Kherson farmers” in Russia-occupied Ukrainian, and for bringing the grain to Russia. This is exactly Holodomor wording and politics. They ARE repeating it. pic.twitter.com/cDV5iGLTUz

— Sergej Sumlenny (@sumlenny) April 28, 2022

Ako se vratimo u sadašnjost, sa teritorija Ukrajine koji su ruske snage okupirale ovih dana dolaze zabrinjavajući izvještaji o “eksproprijaciji viška žita” – što asocira upravo na staljinističku praksu – u okupiranom Hersonu i slanju tog žita u Rusiju.

A da glad kao neizravna posljedica rata zaista prijeti zemljama koje ovise o uvozu iz Ukrajine i Rusije, prije svega siromašnim afričkim i azijskim zemljama, upozoravaju i institucije, od Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda do Human Rights Watcha.