Autor: Enver Robelli /Koha.net

Čehoslovakinja, Amerikanka, Jevrejka, izbeglica, državna sekretarka SAD – i osloboditeljka Kosova: Medlin Olbrajt je bila oličenje svih oluja 20. veka. Podsjetnik na nezaboravnu ženu.

1. Madlen Olbrajt je imala humor. U julu 2018. godine, nemački list “Süddeutsche Zeitung” počela je intervju sa bivšim državnim sekretarom SAD:

“Gospođo Olbrajt, vi se zapravo zovete drugačije”.

Olbrajtova: „Da, rekla sam Billu Klintonu kada me je na početku svog mandata kao državnog sekretara zamolio da mu kažem nešto što nije znao o meni.

Olbrajtova: Rekla sam: “Gospodine predsjedniče, moje ime nije Medlin Olbrajt, ja se zovem Marie Jana Körbelovà.” Kako je Clinton reagovao?

Olbrajtova: „Rekao je: ‘U redu. “Možeš zadržati svoje radno mjesto!”

2. Madlen Olbrajt je bila žena koja se nije plašila nikoga, a kamoli diktatora. „Tokom sukoba na Kosovu imala sam problema sa Slobodanom Miloševićem i on je mislio da može da me prevari istorijom stradanja Srbije. Izabrao je pogrešnu osobu, moj otac mi godinama nije rekao ništa drugo. „Nemoj ni da pokušavaš“, rekla sam Miloševiću. Nije bio oduševljen. “Ljudi ne mogu zamisliti koliko je teško započeti diplomatsku raspravu.”

3. Dana 23. januara 1997., prije 25 godina, predsjednik Bill Clinton imenovao je Madeleine Albright državnom sekretarkom Sjedinjenih Država. Bila je prva žena na ovoj funkciji i prvi imigrant, rođena van Amerike. Olbrajtova je rođena 15. maja 1937. godine u Pragu. U nacističkim logorima ubijeno je 25 članova njene porodice. Njen otac Josef Körbel bio je čehoslovački diplomata, kasnije profesor politike na Univerzitetu Denver u SAD. Deset dana pre nego što je nacistička vojska marširala na Prag, Olbrajtova porodica se nastanila u Londonu. Godine 1945. Josef Körbel se vratio sa svojom porodicom u Prag. U jesen 1945. imenovan je za ambasadora Čehoslovačke u Beogradu, gde je sa porodicom živeo do 1948. Posle komunističkog puča u Pragu, porodica je dobila azil u Sjedinjenim Državama. U intervjuu za švajcarski list Tages Anzeiger pre nekoliko godina, rekla je: „Posle Drugog svetskog rata, moj otac je bio čehoslovački ambasador u Beogradu. Moji roditelji nisu hteli da idem u školu sa komunistima. (…) Iz tog razloga su me roditelji poslali u školu u Švicarsku”.

4. U nekoliko gradova Kosova postoje ulice nazvane po Madlen Olbrajt. Ima devojaka koje nose njeno ime. Postoje ulice koje nose njeno ime. U Prištini je otkrivena njena bista. Zovu je kosovska baka. Osloboditeljica Kosova, da, da. Nepobjediva žena koja se borila protiv tiranije. Dama slobode. Doprla je do dece Kosova. Ona koja se u svojoj etičkoj, moralnoj, političkoj i diplomatskoj borbi za oslobođenje Kosova nije ustručavala da se svađa i svađa čak i sa moćnicima u Vašingtonu koji su joj, kako je verovala, malo preprečili put ka njenoj misiji ostvarivanja slobode Kosova.

5. “Imala sam 59 godina kada sam otkrila svoje jevrejske korijene,” rekla je Olbright nakon što je preuzela dužnost državnog sekretara 1997. Održala je funkciju u kabinetu Billa Clintona do 2001. Njeno jevrejsko porijeklo je također igralo ulogu u formuliranju američke vanjske politike. Olbrajtova je bila ta koja je imala najveću osetljivost za ljudska prava. Od 1993. do početka 1997. bila je američki ambasador u Savjetu sigurnosti UN-a i suočila se s posljedicama kriminalne politike Beograda u Hrvatskoj, a posebno u Bosni i Hercegovini. Dok su druge diplomate (iz Britanije ili Francuske) pokušavale da okrive sve nacionalnosti u Bosni za izbijanje nasilja, Medlin Olbrajt nije sumnjala da agresor ima ime: Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić sa svojom vojskom i jedinicama, paravojnim formacijama. Kada je preuzela dužnost američkog visokog diplomata, nije morala da prođe kratak kurs da bi razumela balkansku politiku.

6. Ova profesorica političkih nauka je u svojoj autobiografiji opisala svoj životni put i životni put svoje porodice. Od druge godine Olbrajtova je bila u Londonu, zatim u Pragu, Beogradu i konačno, 1948. godine, u Americi. Godine 1957. dobila je američko državljanstvo. Njeni roditelji su mnogo pričali o njenom izbegličkom životu, ali ne i o njenom jevrejskom poreklu. Madeleine je odrasla uz katoličku vjeru koju su prihvatili njeni roditelji. 60 godina nakon što je njen otac bio ambasador u Beogradu, njegova ćerka je bila jedna od najodlučnijih pristalica bombardovanja ovog grada, odakle je krenula kampanja za ubistvo i okupaciju drugih naroda Balkana.

Za vrijeme svog mandata državnog sekretara Ameriku je nazvala “neizbježnom nacijom” bez koje se mnogi problemi ne mogu riješiti.

Tokom kampanje za predsjedničke izbore u SAD-u 2016. bila je uporni protivnik Donalda Trumpa i podržavala je Hillary Clinton. Olbrajtova je apelovala na žene da glasaju za demokratskog kandidata, rekavši da u paklu postoji sektor za žene koji ne podržavaju žene. Ljuta zbog Trumpovog govora mržnje prema strancima, posebno muslimanima, Olbrajtova je upozorila da će se u znak solidarnosti sa muslimanima registrovati kao musliman.

7. U svojoj biografiji otvoreno govori o problemima sa kojima se žena suočava među muškarcima u diplomatiji, ne krije svoje slabosti, iskreno govori o neuspehu braka i uprkos neprikosnovenoj moći SAD ne pokušava da se pojavi kao spasilac sveta. Kao žena i kao diplomata Olbrajtova je oduvek zračila elegancijom. Njenim javnim nastupima nije nedostajalo ni simboličnih ukrasa: minđuša i broševa postavljenih na kragnu u obliku golubova mira. Poklon Lee Rabin, udovice ubijenog bivšeg izraelskog premijera Jicaka Rabina, kako je objasnio bivši američki državni sekretar. Priča o nakitu gospođe Olbrajt je legendarna. Kada ga je Sadam Husein iz Bagdada nazvao “zmijom”, američki diplomata – tada američki ambasador u UN – pojavio se na sastanku Vijeća sigurnosti sa ogrlicom u obliku zmije. Jednom je pozdravila palestinskog lidera Yassera Arafata s osom na kragni, što je jasan znak raspoloženja državnog sekretara prema Arafatovoj tvrdoglavosti u mirovnom procesu.

8. Iako poznata kao intervencionista, Olbrajtova misli da je invazija na Irak 2003. koju su predvodile SAD najveća katastrofa u američkoj spoljnoj politici.

“Politika je propala, što je podijelilo svijet na dobre i loše. (…) Irak je uzrok većine problema. Bio je to poželjan, nepotreban rat, koji nije nužno morao da se dogodi u pravom trenutku, jer još nismo obavili svoj posao u Avganistanu”, rekla je Olbrajtova u intervjuu za nemačku radio stanicu Deutschlandfunk.

Također je bila kritična prema retorici koja je izjednačila islam s terorizmom.

„Islam nije religija rata. Mnogi ljudi povezuju teroriste sa islamom – to je pogrešno. U stvarnosti islam je miroljubiva religija. Radikalni ekstremisti se izjednačavaju sa islamom.

“Ne dozvoljavamo da kršćansku religiju definira Ku Klux Klan”, rekla je Olbright u intervjuu za njemački list Süddeutsche Zeitung.

9. Njena stalna tema je Kosovo, gde uživa u imidžu heroine. Pre nekoliko godina Olbrajtova je rekla da ljudi na Kosovu znaju da cene to što su sada deo slobodnog sveta:

„Posle naše pobede u Prištini, okupilo se mnogo ljudi, noseći transparente na kojima je pisalo: Hvala ti, Ameriko! Ono što me još više raduje: prošle godine, 4. jula (2005.), na Dan nezavisnosti Amerike, tamo je održan veliki rok koncert. Tamo sam shvatio da je Kosovo zaista mesto gde nas mi Amerikanci volimo. Rečeno mi je da postoji generacija djevojaka, koje nose ime Madeleine.

“Priznajem da je to vrlo, vrlo dobar osjećaj. Olbrajtova je govorila i o stalnim napadima na nju iz Srbije, a čak je i direktor beogradskog zoološkog vrta rado hvalio posetioce kobrom, koju je 1999. nazvao “Medelein”.

„Ne iznenađuje me. Arafat me je takođe nazvao zmijom. Srbi me još više mrze. Oni, očigledno, i dalje veruju da sam ja kriv za njihovu bedu, a ne Slobodan Milošević i njegova suluda ideja o velikom srpskom carstvu. Bio sam u Vukovaru kada je grad još bio u srpskim rukama i želeo sam da se družim sa običnim ljudima. Ali ljudi su pobjegli. Pošto razumem jezik (srpski), čula sam da me nazivaju kurvom. Kao i da su me kamenovali”, rekla je Olbrajtova.

10. Tokom godina na mjestu državnog sekretara, Olbright se nije bavila politikom samo simboličnim ukrasima. Ona je ubedila predsednika Bila Klintona da treba preduzeti oštre mere protiv nasilja beogradskog režima na Kosovu, uključujući i upotrebu sile. Prije nego što su američke trupe intervenirale na Haitiju, Olbrajtova se obratila vojnoj hunti riječima: „Mogu dobrovoljno nestati – i to što je prije moguće. “Ili mogu nestati nehotice – i to što je prije moguće.”

Olbrajtov odlazak iz aktivne politike nije bio odlazak iz javnog života. U posljednje dvije decenije napisala je nekoliko značajnih knjiga. U knjizi “Moćni i svemogući” pisala je o vremenu terora nakon 11. septembra, borbi protiv islamskog fundamentalizma i kršenju međunarodnog prava od strane vlade predsjednika Georgea W. Busha.

11. Gospođa Olbrajt je bila uverena da globalni terorizam zahteva zajednički odgovor i blisku saradnju starih saveznika, uz poštovanje ljudskih prava i sloboda.

Izrazila je čuđenje zbog sve besramnijeg uticaja i zloupotrebe religije za interese politike. U svojoj knjizi, Olbrajtova analizira ulogu žene, koju definiše Kur'an.

„Postoje mjesta u Kur'anu koja diskriminiraju žene – kao što su izreke o poligamiji, razvodu i nasljeđivanju – ali ajeti Kur'ana su i dalje manje diskriminatorni od tradicija koje su prevladavale u Arabiji u to vrijeme.

“Muhamed je sljedbenicima rekao:

‘Vi imate određena prava nad ženama, ali i oni imaju prava nad vama'”, napisala je Olbrajtova.

Kritika gospođe Olbrajt je drugačija:

“Ne postoji pravilo u Kur'anu koje bi ženama uskratilo pravo da glasaju, pravo da voze, da se sastaju sa muškarcima u javnosti ili da rade van domaćinstva. (Poslanikova supruga, Kadija, bila je uspješan trgovac). Zemlje s najvećom muslimanskom populacijom, Indonezija, Indija, Pakistan, Bangladeš i Turska, imale su žene na čelu vlada, odnosno – takav balans ne mogu predstaviti ni Sjedinjene Države ni bilo koja arapska zemlja.”

12. Olbrajtova svoju posvećenost pravima žena nije videla kao fanatičnu misiju, već kao dnevni posao. Ključno mjesto u debatama između islama i kršćanstva, prema Olbrajtovoj, trebali bi zauzeti muslimani u Evropi. Ona je pohvalila prijedlog glavnog muftije bosanskog Mustafe Cerića o društvenom ugovoru, u kojem bi evropski muslimani jasno prihvatili demokratske principe i istovremeno ostvarivali svoja politička, ekonomska i vjerska prava. Cerić smatra da muslimani trebaju biti svjesni svojih obaveza kako bi bili dostojni slobode, dok Evropljani treba da shvate da islam nije strano tijelo u njihovoj kulturi, već njen dio.

Madlen Olbrajt opisuje svoj izveštaj o religiji kao kontradiktoran:

„Imam veoma složenu versku pozadinu. Odrastao sam kao katolik, bio sam udat za člana biskupske crkve, a kasnije sam otkrio da imam jevrejske korijene. “…

Smatram se katolikom, ali ne poštujem sva pravila koja nekoga čine dobrim kršćaninom, ali vjerujem u Boga.”

Tajnica, kako su je od milja zvali mnogi Amerikanci, bila je vrlo aktivna kao šefica konsultantske firme Albright Group, kasnije Albright Stonebridge Group, predavač na Univerzitetu Georgetown, predsjednik odbora Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) i stalni autor vrijedne knjige.

Posljednji je nosio naslov: „Pakao i druge destinacije za putovanja. Autobiografija u 21. veku. Madlen Olbrajt preminula 23. marta 2022. godine u 84. godini. /Kosova.info