Sjedinjene Američke Države i Iran naredne sedmice nastavljaju pregovore o iranskom nuklearnom programu, dok paralelno raste vojni pritisak i politička retorika koja otvoreno najavljuje mogućnost sukoba.

Prema saopštenju švajcarskog Ministarstva spoljnih poslova, druga runda indirektnih razgovora biće održana u Ženevi, uz posredovanje Omana, nakon prve runde održane 6. februara. 

Pregovore vode iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči i američki izaslanik Stiv Vitkof, a očekuje se i učešće drugih visokih američkih zvaničnika. 

Američki predsjednik Donald Tramp poručio je nakon prvih razgovora da bi neuspjeh u postizanju sporazuma bio „vrlo traumatičan“ za Iran, naglašavajući da Vašington neće dozvoliti nastavak razvoja nuklearnog programa bez ograničenja. 

Administracija SAD insistira da Iran ni pod jednim sporazumom ne zadrži pravo na obogaćivanje uranijuma, dok Teheran to kategorički odbija i tvrdi da je nuklearni program isključivo mirnodopski. 

Iranske vlasti navode da su spremne na verifikaciju, ali međunarodni inspektori mjesecima nemaju potpuni pristup nuklearnim postrojenjima, što dodatno produbljuje nepovjerenje. 

U međuvremenu, Iran je obogaćivao uranijum do nivoa od oko 60 odsto čistoće, što predstavlja kratak tehnički korak do materijala potrebnog za nuklearno oružje. 

Pritisak i vojna komponenta

Istovremeno s diplomatskim naporima, SAD povećavaju vojno prisustvo u regionu. Tramp je najavio slanje nosača aviona „Džerald Ford“ na Bliski istok kako bi se pridružio već raspoređenim snagama. 

Predsjednik SAD dodatno je izjavio da bi promjena vlasti u Iranu „bila najbolja stvar koja bi se mogla desiti“, što dodatno komplikuje pregovaračku atmosferu. 

Njegovi savjetnici upozorili su da je postizanje sporazuma sa Iranom istorijski „izuzetno teško do gotovo nemoguće“, ali da će pregovori biti nastavljeni uz čvrst stav Vašingtona. 

Regionalni i međunarodni pritisci

Izraelsko rukovodstvo insistira da svaki budući dogovor mora obuhvatiti i iranski balistički raketni program i podršku regionalnim saveznicima Irana, što dodatno širi pregovaračku agendu. 

Zemlje Persijskog zaliva upozoravaju da bi eventualni vojni napad mogao prerasti u širi regionalni sukob koji bi izmakao kontroli.

U isto vrijeme, iranski zvaničnici signaliziraju spremnost na kompromis, ali uz uslov ukidanja ekonomskih sankcija i fokus pregovora isključivo na nuklearno pitanje. 

Geopolitički kontekst

Novi pregovori dolaze nakon prošlogodišnjih neuspješnih pokušaja i vojne eskalacije, uključujući napade na iranska nuklearna postrojenja i kratkotrajni rat koji je dodatno destabilizovao region. 

Pregovarački proces sada se odvija u atmosferi paralelnog pritiska: s jedne strane diplomatski kanal, a s druge otvorene prijetnje silom i vojna mobilizacija.

Ishod će zavisiti od ključne tačke spora – obogaćivanja uranijuma. Vašington traži potpunu zabranu, dok Teheran to vidi kao pitanje suvereniteta i strateške bezbjednosti.

Nova runda pregovora predstavlja test za obje strane: ili kompromis uz ograničenja i ukidanje sankcija, ili nastavak spirale pritisaka koja vodi ka otvorenoj konfrontaciji.

U ovom trenutku, pregovori u Ženevi više liče na balansiranje na ivici konflikta nego na klasičan diplomatski proces.