Tokom 2025. godine Milorad Dodik je krenuo u frontalni obračun s institucijama Bosne i Hercegovine, uvjeren da je geopolitički trenutak – povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću – njegova istorijska šansa. Prijetnje secesijom, demonstrativni napadi na Sud BiH, Tužilaštvo i SIPA-u, te pokušaji paralizovanja države preko Narodne skupštine RS-a, trebali su pokazati da je entitet jači od države.

Ispostavilo se suprotno.

Uprkos glasnoj retorici i policijskom teatru sile, gotovo niko nije slijedio Dodikov poziv na napuštanje državnih institucija. Na vrhuncu krize, kada je odbijao da se odazove Sudu BiH i kretao se okružen specijalnim jedinicama, izgledalo je da je država nemoćna. Međutim, bez spektakla i sile, mehanizmi sistema su odradili svoje.

Dodik se na kraju pojavio pred Tužilaštvom BiH, dao izjavu i proveo presudu Suda BiH kojom je lišen funkcije predsjednika Republike Srpske. Njegovi pokušaji političkog manevrisanja – uključujući i imenovanje mandatara koji je trebao zaobići presudu – neutralizovani su legalno i bez tenzija.

Iako je uspio da preko lobista izdejstvuje ublažavanje američkih sankcija, nije uspio ono ključno: da promijeni status Bosne i Hercegovine ili slomi njene institucije. Država se nije pokazala moćnom – ali se pokazala dovoljno otpornom.

Rezime 2025. godine je jasan: Dodik je dokazao da RS ne može mimo BiH, ali i da se on sam, uprkos galami, boji institucija koje pokušava da ponizi. Pitanje koje ostaje nije šta će država učiniti s Dodikom – već šta Dodik, nakon svega, još može ponuditi svojim biračima osim potrošenih prijetnji i podignutih, ali neostvarenih tenzija.