Njemačka savezna obavještajna služba Bundesnachrichtendienst (BND) godinama je prisluškivala telefonske razgovore tadašnjeg američkog predsjednika Barack Obama dok je komunicirao iz predsjedničkog aviona Air Force One, objavio je list Die Zeit.

Prema istraživanju, BND je presretao komunikacije američkog predsjednika sve do 2014. godine, kada je Ured saveznog kancelara konačno obustavio nadzor. Operacija je bila izuzetno politički osjetljiva, naročito nakon što je tadašnja kancelarka Angela Merkel 2013. javno kritikovala praksu prisluškivanja, poručivši da „špijuniranje među prijateljima uopće ne dolazi u obzir“.

Dodatnu težinu aferi daje činjenica da je Süddeutsche Zeitung još 2014. izvijestio kako je tadašnja američka državna sekretarka Hillary Clinton bila meta prisluškivanja. Tadašnji šef Ureda saveznog kancelara Peter Altmaier naložio je prekid takve prakse, navodno bez saznanja da je i sam američki predsjednik bio meta BND-a.

Prema navodima ZEIT-a, BND nije imao formalno odobrenje za nadzor Obamine komunikacije, a nejasno je u kojoj su mjeri pojedini zvaničnici u Uredu saveznog kancelara bili upoznati s operacijom. Sama kancelarka, prema dostupnim informacijama, nije bila informisana i, kako se navodi, takvu akciju vjerovatno ne bi ni odobrila. U internim krugovima Merkel je povlačila poređenja s metodama Stasija i upozoravala da opsesija nadzorom može destabilizirati države.

Operacija protiv Obame trajala je više godina, a nije poznato kada je tačno započela niti da li je kao meta bio razmatran i njegov prethodnik George W. Bush. Izvori navode da je BND mogao presretati razgovore zbog ranjivosti u enkripciji komunikacija predsjedničkog aviona. Tehničari su koristili desetak frekvencija za predsjedničke razgovore, koje je BND poznavao i povremeno nadzirao.

Svjestan osjetljivosti operacije, BND je transkripte Obamine komunikacije čuvao u posebnoj fascikli, u samo jednom primjerku, dostupnom isključivo uskom krugu na samom vrhu službe. Nakon čitanja, transkripti su, prema pravilima, trebali biti uništeni, dok su saznanja ulazila u opće procjene stavova Sjedinjenih Američkih Država, prosljeđivane i Uredu saveznog kancelara.

Ni Ured Angele Merkel ni BND nisu željeli komentarisati navode, što dodatno produbljuje pitanja o granicama obavještajnih operacija među formalnim saveznicima i stvarnoj cijeni „partnerstva“ u savremenim međunarodnim odnosima.