NajnovijeSvijet

Može li Ukrajina vratiti Krim?

U svom tjednom obraćanju putem videa ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij dao je do znanja da se nije voljan odreći poluotoka koji je Rusija anektirala 2014.

“Rat je počeo na Krimu – i ondje će i završiti.”

To je izrečeno netom uoči teških detonacija koje su se dogodile u ruskoj zračnoj bazi u blizini Novofedorivka na zapadnom dijelu poluotoka, piše Deutsche Welle.

To je nekako sugeriralo da se radilo o ciljanom napadu Ukrajine, iako za sada nema službene potvrde i Kijev nije preuzeo odgovornost za ove napade. Isto tako i službena Moskva tvrdi da se radi o “eksploziji streljiva” koje nije uzrokovano napadom. Prema istom priopćenju, streljivo je eksplodiralo “zbog nemara”. No ako se zaista radi o napadu Ukrajine, bio bi to prvi napad na okupirani Krim od potapanja ratnog broda “Moskva” u travnju ove godine.

Opasnost od daljnje eskalacije

Zapravo bi bombardiranje ciljeva na Krimu imalo potpuno drugačije značenje za Rusiju nego rat u Donbasu ili ostatku Ukrajine. I to zato što Moskva poluotok, koji je anektiran kršenjem međunarodnog prava 2014., smatra svojim nacionalnim teritorijem i, nakon međunarodno nepriznatog referenduma, dijelom Ruske Federacije. Prema ruskom tumačenju, rat bi se tako proširio na ruski teritorij što bi zasigurno zaprijetilo daljnjom eskalacijom rata.

Međutim i Ukrajina i dalje Krim smatra svojim nacionalnim teritorijem. “Oslobodit ćemo sva naša područja, uistinu sva, uključujući i Krim”, rekao je sredinom lipnja ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov za američku televizijsku kuću CNN. No ipak: “realističan minimum” za sada je, “da se Ruske snage povuku na granice od prije 24. veljače”, rekao je njegov savjetnik Jurij Zak.

Oduvijek sporan poluotok

Za Moskvu je Krim čak važniji od ostatka Ukrajine. Krim je bio dio Rusije više od dva stoljeća. Već u 18. i 19. stoljeću carevi su ondje sve više naseljavali etničke Ruse. Staljin je nastavio ovu politiku, zato je većina stanovništva na ovom poluotoku i danas proruska. Tek 1954. godine Krim je pripojen Ukrajinskoj SSR po nalogu tadašnjeg sovjetskog šefa Nikite Hruščova, pod okolnostima koje do danas nisu do kraja razjašnjene.

Neki ukazuju na to da bi razlog možda mogla biti činjenica da je sam Hruščov bio rođeni Ukrajinac. Nakon raspada SSSR-a, Krim je službeno ostao ukrajinski teritorij, iako Kijev nikada nije uspio potisnuti Moskvu kao pravog vlastodršca, a većina stanovništva ostala je proruska. To se odražava i u činjenici da je Kijev poluotoku dodijelio status autonomije te da je sklopio ugovore o najmu s Rusijom, primjerice za strateški važnu luku u Sevastopolju.

Zapovjedništvo ruske Crnomorske flote već je bilo smješteno ondje u sovjetsko doba a Sevastopolj je također jedina značajna luka koju koristi Rusija i koja je, za razliku od luka na sjeveru, odleđena tijekom cijele godine. Luka je važna i u vojnom i u gospodarskom smislu.

Taj sporazum između Ukrajine i Rusije nije predstavljao veći problem sve do 2014. No tada su u Kijevu započeli pro-europski prosvjedi na Majdanu koji su uslijedili svrgnućem proruskog predsjednika Janukoviča koji je bio prisiljen pobjeći u Moskvu. Iznenada je Kremlj uvidio kako postoji opasnost da dugoročno izgubi Sevastopolj i cijeli Krim koji bi mogli pripasti protivniku ako se Ukrajina okrene Zapadu, a posebno NATO-u – i tako je odlučio zauzeti Krim kršeći međunarodno pravo.

Nestabilna povezanost

Rusija svoj status na Krimu pokušava dodatno učvrstiti aktualnim ratom. Osim osvajanja Donbasa, Kremlj je jednim od svojih najvažnijih ratnih ciljeva proglasio stvaranje ruskog kopnenog koridora do Krima. Ubrzo nakon pripajanja poluotoka 2014., Moskva je izgradila više milijuna dolara vrijedan Krimski most s autocestom s četiri trake i paralelnom željezničkom vezom.

Ovaj most od 2018. godine povezuje grad Kerč, koji se nalazi na krajnjem istoku Krima, s ruskim poluotokom Taman. Zapravo, bez ovog mosta do poluotoka se prije nije moglo doći kopnom s ruskog teritorija. Do sada je sva opskrba oko 2.3 milijuna stanovnika, koliko ih tamo živi, dolazila s mora ili preko ovog mosta.

Daljnjim osvajanjima u južnoj Ukrajini Putin bi ostvario i sljedeće: povratak na status prije aneksije postao bi praktički nemoguć. Ukrajina bi bila potpuno odsječena od pristupa Azovskom moru, a budući da Krim strši u Crno more poput golemog klina, Rusija bi također mogla kontrolirati i blokirati sav brodski promet prema Odesi, posljednjoj preostaloj ukrajinskoj crnomorskoj luci. Tu strategiju potvrđuju i žestoke borbe za Zmijski otok uz rumunjsku obalu.

Realistični povratak?

U Ukrajini, međutim, nema jasnoće oko toga koliko daleko bi se išlo s ciljem povratka Krima pod ukrajinsku kontrolu. Povratak poluotoka je “pitanje o kojem treba pregovarati diplomatski”, rekao je vladin savjetnik Zak. Vojno gledano, predsjednik Zelenskij također je svjestan da je ponovna uspostava kontrole, čak i pod mnogo boljim okolnostima nego što je to sada slučaj, gotovo nemoguće: “Mislim da bi to značilo stotine tisuća žrtava na našoj strani,” rekao je Zelenskij nedavno za američki news portal “Axios”.

No trenutno je isto tako potpuno nejasno kako bi se eventualni povratak mogao postići pregovorima. Zbog trenutnog odnosa snaga, strateške važnosti Krima, ali i zbog jasne lojalnosti velike većine njegovih stanovnika Rusiji, to se u ovom trenutku čini praktički nemogućim.

Pokazati više
escort mersin - izmir escort