NajnovijeSvijet

Ovo su oružja koja Ukrajina treba ako misli pobijediti u ratu

Izvor: Index

Javno dostupni podaci pokazuju da je inozemna vojna pomoć Ukrajini do 1. srpnja premašila 37 milijardi eura. Kad se tome pridodaju i tajne isporuke, ali i isporuke vojne opreme tvrtki i privatnih osoba, ona je veća od 40 milijardi eura. Ogroman je to iznos koji se skupio u samo pet mjeseci. S već objavljenim najavama novih isporuka do kraja godine ukupna će inozemna vojna pomoć Ukrajini premašiti 100 milijardi eura.

Međutim, velik dio dosadašnje pomoći čini borbena tehnika iz doba SSSR-a koja je odlično poslužila za popunjavanje gubitaka, ali nije mogla preokrenuti tijek sukoba. Tek su isporuke najsuvremenijeg zapadnog oružja, prije svega dalekometnog topništva i raketnih sustava, počele izravnavati odnos snaga.

Usprkos tome, u arsenalima NATO članica postoje borbeni sustavi koji bi mogli još brže preokrenuti smjer rata u Ukrajini na stranu branitelja. Ako zanemarimo najave tipa isporuka borbenih aviona F-15 i/ili F-16, za što bi trebale godine obuke ukrajinskih pilota i tehničara, postoje borbeni sustavi koji su relativno jeftini i jednostavni za uporabu te ne zahtijevaju (pre)dugo trajanje obuke.

HIMARS

Ukrajinska vojska već ima HIMARS-e u naoružanju. Do sada je potvrđena isporuka 12 primjeraka. Do kraja srpnja trebala bi imati više od 20 HIMARS-a i MLRS-a (vrlo sličan sustav na gusjeničaru). Upravo je HIMARS sustav koji trenutno najviše pridonosi ukrajinskoj obrani uništavajući ruska skladišta oružja i opreme te zapovjedna sjedišta.

Problem je što su Ukrajinci do sada dobili samo vođene projektile relativno kratkog dometa M31 GMLRS (službeno 70, a neslužbeno 84 km). Osim ograničenog dometa problem je i mala razorna snaga bojne glave mase 90 kg. Zahvaljujući inercijalnom i GPS navođenju, projektil M31 je dovoljno precizan da bez problema uništava ruska skladišta streljiva.

Međutim, mala masa bojne glave ima vrlo ograničeno djelovanje protiv tvrdih ciljeva. Tako su svi mostovi na okupiranom jugu Ukrajine, koji su pogođeni M31 projektilima, i dalje u upotrebi.

Problem povećana dometa lako je riješiti isporukama projektila ER GMLRS koji mogu dosegnuti ciljeve na udaljenosti od 150 km. No tu je jedan problem – razvoj ER GMLRS-a dovršen je prije točno godinu dana zbog čega ni američka vojska nema puno tih projektila. Za sada je jedini strani kupac Finska koja je u veljači ove godine naručila samo 25 projektila.

Ukrajinska vojska bi projektilima ER GMLRS dobila značajno veću mogućnost uništavanja ruskih ciljeva po dubini, što bi ruske zapovjednike natjeralo da logističke centre pomaknu još dalje od bojišta. Međutim, projektil ER GMLRS ima istu bojnu glavu kao i “obični” GMLRS.

Za rušenje mostova ukrajinska vojska treba znatno veći vođeni projektil. U arsenalu HIMARS/MLRS višecijevnih lansera takav je projektil ATACMS. Preciznije, njegova izvedenica MGM-168A/M57E1 dometa 300 kilometara i naoružana bojnom glavom mase 268 kg.

Zahvaljujući najsuvremenijem sustavu navođenja pomoću GPS-a preciznost projektila (CEP) je 25 metara. Tako velik domet omogućio bi Ukrajincima da sa sadašnjih položaja gađaju ciljeve na Krimu i duboko na ruskom teritoriju. S ATACMS-om Ukrajinci bi s obala Dnjepra mogli napasti most koji spaja Krim s Rusijom. Stoga ne čudi da se Washington boji posljedica i odugovlači s isporukom.

Tek da spomenemo da je američka vojska u procesu zamjene ATACMS-a znatno naprednijim PrSM projektilima. Oni imaju povećani domet na 499 km (neslužbeno, domet je znatno veći od 500 km) i još veću preciznost. Masa bojne glave je oko 91 kilogram. Jedini je problem što ga Washington sigurno neće isporučiti Ukrajincima u bliskoj budućnosti.

Borbene bespilotne letjelice

Ukrajina je od Turske kupila borbene bespilotne letjelice Bayraktar TB2. Iako su kupili više od 20 primjeraka, njihov se utjecaj na bojištu baš i ne osjeti.

Prije mjesec dana jedna od velikih vijesti bila je da će Washington isporučiti Ukrajini suvremene borbene bespilotne letjelice MQ-1C Gray Eagle. To je velika bespilotna letjelica za srednje visine koja se može koristiti i kao izvidnička i kao borbena. U drugom slučaju može se naoružati s četiri protuoklopna projektila Hellfire.

Američki predsjednik Biden najavio je isporuku četiri Gray Eaglea, no vrlo brzo se suočio s opozicijom. Ponajviše iz američkog ratnog zrakoplovstva čiji su čelnici tvrdili da je isporuka tako moderne tehnologije Ukrajini prevelik rizik. Naposljetku je isporuka “gurnuta pod tepih”.

Zanimljivo je da nitko nije spomenuo činjenicu, ako je Gray Eagle (pre)moderan za Ukrajince, zašto nije razmotrena isporuka neke starije borbene bespilotne letjelice, recimo MQ-1 Predatora. Predator može nositi samo dva Hellfirea, no za Ukrajince bi bio odličan. Činjenica da su ove letjelice prodane Italiji, Turskoj, ali i Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Maroku pokazuje da ih Pentagon više ne smatra tehnološkim rizikom (Gray Eagle još uvijek nema stranog korisnika).

Dronovi kamikaze

Ukrajinska vojska je dobila dronove kamikaze Switchblade 300 i Phoenix Ghost. U međuvremenu su se pojavile i prve snimke njihovog navodnog djelovanja. Nisu to loše letjelice, no imaju ograničen domet (10 km) i vrlo malu korisnu nosivost (što znači vrlo malu bojnu glavu).

Ovdje je problem u tome što najbolje dronove kamikaze proizvode izraelske tvrtke. A Izrael je čvrsto odlučio da će u slučaju ukrajinskog rata ostati neutralan. Ta je odluka uvjetovana izrazito složenom sigurnosnom situacijom u izraelskom okruženju, posebice u Siriji i Libanonu. S obzirom na to da ruska vojska ima raspoređene snage u Siriji, Jeruzalem je prisiljen na suradnju s Moskvom. A ta bi suradnja bila ugrožena isporukama oružja Kijevu.

Jedan od dronova kamikaza koji bi Ukrajincima jako dobro došao je Harpy koji proizvodi tvrtka Israel Aerospace Industries. Njegova jedina namjena je uništavanje radara. Brzina mu je vrlo mala, tek oko 160 km/h. No zato mu je dolet čak 600 km. I nosi bojnu glavu mase 32 kg. A to je dovoljno da uništi radarsku antenu i najvećih radara.

Ukrajincima bi Harpy odlično poslužio da unište ruske radare za kontrabatiranje i tako povećaju sigurnost djelovanja artiljerije.

Nije da Izraelci ne žele izvoziti Harpy. Do sada je prodan, između ostalog, i Turskoj. Međutim, prodaja Ukrajini ni njega ni bilo kojeg drugog oružja ne dolazi u obzir. Za sada je Kijevu jedina nada da će nova izraelska vlada promijeniti dosadašnju politiku te dozvoliti izvoz naoružanja u Ukrajinu.

Topnički vođeni projektili

Ukrajinska artiljerija se nikada neće moći suprotstaviti ruskoj kvantitetom, već isključivo kvalitetom. Taj proces intenzivno traje dolaskom zapadnih haubica kalibra 155 mm. Da bi bio još efikasniji, Ukrajinci bi trebali dobiti i veliku količinu topničkih vođenih projektila.

Jedan takav je M982 Excalibur. Zahvaljujući GPS navođenju te sustavu za usmjeravanje letom, najveći domet Excalibura je 40 kilometara. I što je još važnije, preciznost (CEP) na krajnjem dometu je samo 10 metara.

Poznato je da je Kanada najavila isporuku manjeg broja Excalibura Ukrajini. Međutim, donedavno se ni taj mali broj nije mogao iskoristiti jer ukrajinske posade nisu obavile obuku na haubicama M777A2 iz kojih se taj vođeni projektil ispaljuje. Prve snimke ukrajinskih M777A2 u javnost su dospjele prije samo nekoliko dana. Otprilike u isto vrijeme kad su Ukrajinci uništili ruski PZO raketni sustav S-300 u okolici Hersona. Dio ukrajinskih izvora navodi da je S-300 uništen topničkom paljbom, a ne udarom HIMARS-a ili borbenih bespilotnih. A to bi onda ukazivalo na prvu uspješnu uporabu Excalibura.

Neki izvori tvrde, i te tvrdnje potkrjepljuju videosnimkama, da ukrajinska vojska koristi i topničke vođene projektile BONUS. Radi se o kasetnoj granati koja nosi dva “zvončića” namijenjena uništavanju oklopnih vozila. Kad se ispali iz haubice kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra (kao što su Caezar i PzH 2000 koje su u naoružanju ukrajinske vojske), najveći domet mu je 35 km. Iako izvorno namijenjen uništavanju sovjetskih tenkova, BONUS je jako efikasan i protiv samovoznih haubica. Ako je Ukrajina i dobila BONUS-e, pitanje je koliko? Nekoliko stotina ili tek desetak?

Tenkovi

Danas (25. srpnja) je šef ureda ukrajinskog predsjednika Andrij Jermak objavio da su iz Poljske došli prvi tenkovi PT-91 Twardy. Još prije Poljska je Ukrajini donirala 230, a Češka 40 tenkova T-72. I to su do sada jedine značajne isporuke tenkova Ukrajini od početka ruske agresije.

Doduše, Španjolska je prije mjesec dana najavila spremnost donacije 40 tenkova Leopard 2A4. Međutim, potaknut strahom od potpunog prekida isporuke ruskog plina umiješao se Berlin sa zahtjevom da se isporuka odgodi. Nakon njemačkog pritiska Madrid je promijenio ponudu smanjivši je na samo 10 Leoparda 2 te 20 oklopnih transportera M113. Kako se sada čini, niti od toga neće biti ništa, barem ne u skorašnje vrijeme.

Snažno protivljenje Berlina španjolskoj donaciji pokolebalo je i druge potencijalne donatore Leoparda. Po tvrdnjama njemačkog tjednika Spiegel, Berlin se poziva na navodni dogovor članica EU da se Ukrajini ne isporučuju tenkovi zapadne proizvodnje kako bi blokirao ne samo isporuke Leoparda 2 već i drugih tenkova.

Stoga ne čudi da se najava američkog predsjednika Bidena kako će koalicija više od 50 država Ukrajini donirati, između ostalog, više od 600 tenkova za sada baš i ne ostvaruje. S obzirom na odlučno protivljenje Berlina, jedina opcija je da Sjedinjene Države iz svojih skladišta isporuče tenkove.

Za sada je najizgledniji kandidat stari M1 Abrams naoružan topom od 105 mm. Tih tenkova američka vojska u rezervi ima oko 3000 pa bi se vjerojatno našlo 500 primjeraka koje bi se dalo osposobiti.

Pokazati više
escort mersin - izmir escort