NajnovijeRegion

Srebrenička hutba: Zaborav je uvod u ponavljanje tragedije

Ne smijemo zaboraviti, jer zaborav može biti uvod u ponavljanje tragedije – izjavio je danas reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
U hutbi o genocidu u Srebrenici, koju je održao u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, reisul-ulema je naglasio kako je memorijalizacija najbolji štit od zaborava.

„Memorizacijom održavamo budnim svoje sjećanje i pamćenje i razmišljamo o uzrocima koji su doveli do toga. Jesmo li mogli biti u drukčijem stanju i spremniji se suočiti s neprijateljem? Jesmo li poduzeli sve mjere zaštite? Jesmo li dovoljno brinuli jedni o drugima?“, kazao je reisul-ulema.

U hutbi je posebno istaknuo kako je nužno obilježavati ono sudbonosno što je zadesilo naš narod u ranijem vremenu.

Hutbu reisul-uleme Kavazovića Agencija MINA prenosi u cijelosti:

„Hvala Allahu, Gospodaru našem, Koji je objavio: I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti (Zarijat, 55).

Neka je Njegov blagoslov na poslanika Muhammeda i njegovu porodicu, kao što su bili blagoslovljeni Ibrahim i njegova porodica.

Molimo bereket i milost za sve nas u ovom danu Arefata.

Naš plemeniti Vjerovjesnik je rekao: O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete s vašim Gospodarem, baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Njegovi ashabi, veliki učitelji u vjeri, poručili su nam da svakodnevno preispitujemo svoje postupke. Neka je na sve njih i druge Allahove robove Njegovo zadovoljstvo do Sudnjega dana.

Draga braćo!

Ovih dana, na raznim stranama naše domovine, posjećujemo mjesta na kojima je, u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, stradao velik broj naših ljudi, uglavnom žena, djece i staraca; obilježavamo datume tih strašnih događaja i podsjećamo se na teške dane naše borbe.

I ranije smo se u historiji suočavali s prijetnjama zatiranja naših tragova na ovim prostorima. Neki historičari tvrde da smo u posljednjoj dva stoljeća deset puta bili izloženi njima. Ali, za razliku od ranijih slučajeva, u zadnjem nasrtaju, napad je bio opći, a nakana našeg uništenja neskrivena. I, ovaj put, zločinci su nerijetko lično poznavali žrtvu, što tom projektu daje posebnu crtu brutalnosti.

Stoga, ne smijemo zaboraviti to što nam se događalo. Moramo u svoje redovne aktivnosti uvrstili obilježavanje tih događaja.

Prvo, dužni smo se boriti za pravdu. Šutiti pred nasiljem i nasilnicima znači biti ”nijemi šejtan”, kako se navodi u nekim predajama. Iz Kur’ana se razaznaje da je Allah Svoje poslanike i slao da bi afirmirali pravdu na Zemlji. Mi smo, reče Allah, izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravedne zakone objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali (Hadid, 25). Pravda i njeno zastupanje na Zemlji je u raznim kontekstima u Kur’anu spomenuta na stotine mjesta, što bi nam svima trebala biti opomena za naše postupanje.

Kur’an propisuje kisas – poravnanje za ubijene. Kisas znači pravično poravnanje, što znači da sankcija za ubijenog treba biti srazmjerna počinjenom djelu.

 Vjerska je obaveza, dakle, uzeti aktivnog učešća u privođenju zločinaca pravdi. Kao vjernici, ne smijemo dozvoliti da takvi ljudi mirno šetaju oko nas.

Nažalost, mnogi od njih se još uvijek nalaze na slobodi, i nemaju trunke kajanja. U Kur’anu se na mnogo mjesta vjernici pozivaju na opraštanje, ali opraštanja može biti samo ako postoji iskreno pokajanje počinioca i zadovoljena pravda. Ono, pak za sada izostaje. Kako god, ne smijemo posustati u proganjanju zla i zločinaca.

Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ima i funkciju podsticanja na to.

Drugo, ljude možemo podijeliti u brojne kategorije, pa i u ove dvije: one koji su mrtvi još na ovom svijetu i one koji su živi i dok se nalaze u zemnoj utrobi. Šehidi spadaju u ovu drugu skupinu. Sjećanje na njih, nakon njihove smrti, na neki način je njihov drugi život ovdje. Kur’an za njih kaže da su živi i opskrbljeni kod svoga Gospodara. Ovo bi moglo značiti da šehidi mogu imati stanovitog utjecaja na nas. Vjerodostojne predaje govore o tome da Allah njihove duše smješta u njedra zelenih ptica, što im omogućava slobodno kretanje, i one su poput blistavih zvijezda u odnosu na duše drugih vjernika. Navodi se da one piju s džennetskih rijeka, hrane se džennetskim plodovima i sklanjaju se u kandilje okačene o Prijestolje Božije; tako sve do Dana proživljenja.

Kur’an navodi četiri kategorije vjernika: minen-nebijjine ves-siddikine veš-šuhedai ves-salihin: vjerovjesnike, siddikune – iskrene, šehide i dobre (Nisa’, 69) i za njih kaže da su „divno društvo“. Kada posjećujemo šehitluke mi se, na neki način družimo sa šehidima, miješamo se s tim divnim društvom i time se nadahnjujemo i oplemenjujemo. To ostavlja snažan dojam na naše duše.

Sve one koji su ubijeni samo zato što su govorili: „Naš Gospodar je Allah. Naš poslanik je Muhammed!“, smatramo šehidima. Naime, stradali su samo zato što su bili muslimani, a ne zato što su onima koji su ih ubili nanijeli neko zlo.

Treće, u Kur’anu se kaže: O vi koji vjerujete, brinite se o sebi, čuvajte se! Oživljavanje i održavanje sjećanja na naše šehide, na nevino ubijene, na one koji su stradali samo zato što su bili muslimani, vid je zaštite nas samih. Memorizacija našeg stradanja u posljednjem genocidu vid je izvršavanja te kur’anske naredbe. Naše obilježavanje godišnjica stradanja nevinih ljudi, dakle, ima cilj podsjećanja, jer je u Kur’anu rečeno: Fe zekkir fe innez-zikra tenfe’ul-mu’minin. Mi se podsjećamo, ne da bismo u sebi raspirivali mržnju prema narodu čiji su neki pripadnici te zločine nad nama počinili – jer mržnja razara svog posjednika – već da bismo svoj duh održali budnim, da ne bismo zaboravili.

 Naime, zaborav bi mogao biti uvod u ponavljanje tragedije, što više nikad ne smijemo dopustiti.

Memorizacijom se, dakle, štitimo od zaborava, održavamo budnim svoje sjećanje i pamćenje i razmišljamo o uzrocima koji su doveli do toga. Jesmo li mogli biti u drukčijem stanju i spremniji se suočiti s neprijateljem? Jesmo li poduzeli sve mjere zaštite? Jesmo li dovoljno brinuli jedni o drugima?

Braćo i sestre!

Nije nam poznato da je Poslanik, a.s., obilježavao godišnjicu bilo kojeg događaja iz prošlosti. To je i razumljivo, jer je islam tada bio u nastajanju pa je sva energija bila fokusirana na uspostavljanje nove vjere, nove kulture i novih vrijednosti. Sve što znamo o tome jest da je preporučio obilježavanje Jevmul-ašure, kao podsjećanje na spas od Potopa koji je zadesio Nuhov narod, ali i na mnoge druge događaje u kojima su vjernici bili spašavani. Jevmul-ašura je tako podsjećala vjernike na značajne događaje koji su se na taj dan dogodili u povijesti. Podsjećala je sve ljude na Zemlji da Allah, dž.š., u konačnici kažnjava i poražava silnike, što neprestano uliva nadu u vjerničke duše i anulira svaku vrstu pesimizma i očaja.

To i nama daje smjernicu da obilježavamo ono krupno, ono sudbonosno što je zadesilo naš narod u ranijem vremenu. Genocid izvršen nad nama krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u Srebrenici i diljem Bosne i Hercegovine spada u sami vrh toga.

Taj dan obilježavamo dovom i u tome trebamo ustrajati.

Iskrenog srca i s dubokom emocijom molimo Uzvišenog Allaha da Svoju zaštitu spusti na našu domovinu i da njene stanovnike sačuva od velikih katastrofa, trvenja i razaranja.

Pokazati više
escort mersin - izmir escort