NajnovijeSvijet

Umijeće trgovine: Je li Turska šahovskim potezima uspjela u potpunosti nadmudriti NATO?

Samit NATO saveza koji je održan krajem juna u Madridu iznjedrio je nekoliko odluka koje se mogu ocijeniti kao strateški izuzetno bitne za ovaj savez.

Vjerovatno najvažniji dio zasjedanja bio je dogovor između Turske, Finske i Švedske kojim se ukida blokada NATO puta skandinavskih zemalja.

Iako su na NATO samitu u Madridu članice vojnopolitičke alijanse usvojile novi Strateški koncept koji bi trebao odrediti strategiju saveza za narednih 10 godina i djelovanje na nekoliko strana svijeta, javnost, ali i brojni zvaničnici, najviše su se fokusirali na dogovor između Turske i skandinavskih zemalja koji je ocijenjen kao historijski.

Uprkos ratu u Ukrajini koji je neminovno bio tema dvodnevnog zasjedanja, show je ponovno uspio ukrasti Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske.

Ulazak Švedske i Finske u NATO, prema pravilima saveza, trebaju odobriti parlamenti svih članica, a same države na NATO samitu trebale su dobiti i zvaničnu pozivnicu za ulazak. Ipak, i Stoltenberg, ali i svi drugi su znali da su cjelokupne procedure uzaludne ukoliko se na neki način ne uspije osigurati “amin” Turske na ulazak ovih država.

Nakon zasjedanja koje je trajalo duže od četiri sata, delegacije Švedske, Finske, Turske i generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izašli su iz sale te su poručili kako je sporazum postignut što je izazvalo oduševljenje svih prisutnih u sali, ali i zvaničnika drugih zemalja NATO-a.

“Dobili smo sve što smo tražili”

Nakon završenog sastanka, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan obratio se medijima te je poručio kako je zadovoljan ishodom.

“Turska je dobila ono što je htjela, uključujući i punu saradnju u borbi protiv terorističkih grupa”, kratko je objasnio Erdogan.

I pored brojnih utjecajnih država unutar NATO saveza, uključujući i najveću silu – Sjedinjene Američke Države, Turska se ponovno u vanjskopolitičkom pogledu pokazala kao izuzetno ozbiljan igrač i vjerovatno država koja se u ovom trenutku, uz Sjedinjene Američke Države, može ocijeniti kao najvažnija poluga NATO-a.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, stav NATO saveza bio je potpuno jasan. Države članice vrlo brzo su se usaglasile oko slanja značajne vojne pomoći Ukrajini, obuke ukrajinskih kadrova za korištenje modernog NATO naoružanja, a političke odluke koje se tiču sankcija donošene su na nivou Evropske unije, ali i drugih organizacija koje se neminovno vežu i za sam NATO.

Međutim, za razliku od zemalja NATO-a i članica Evropske unije koje su u skoro svim odlukama koje se tiču sankcija bile jedinstvene, Turska je sve iznenadila odlukom u kojoj je naglašeno kako zvanična Ankara neće učestvovati u nametanju sankcija Ruskoj Federaciji.

“To je također bio slučaj u Nagorno Karabahu (azerbejdžanskoj regiji dominantno naseljenoj Armencima koja je proglasila nezavisnost, op.a.). Ako svi spale mostove, ko će onda razgovarati sa Rusijom? Moramo biti posvećeni tome da se rat čim prije završi. Naš napor je da kroz povećanje povjerenja komunikaciju održimo otvorenom”, rekao je šef ureda Ibrahim Kalin.

Uprkos pritiscima koji su prisutni i danas, Turska je ostala dosljedna svom stavu te do danas nije nametnula sankcije Rusiji što joj je omogućilo izuzetno komotnu posredničku poziciju u kojoj se gotovo svakodnevno Kijevu i Moskvi nudi za pregovore o okončanju rata, ali gdje i svakodnevno sarađuju s jednom i drugom stranom vojno ili ekonomski.

Sličnu poziciju Turska je zadržala i u kontekstu pregovora skandinavskih zemalja s NATO savezom. Iako se očekivalo kako će, na tragu euroatlantskog jedinstva, države članice bez pogovora pristati na članstvo Švedske i Finske, stav zvanične Ankara oko ulaska ovih zemalja bio je potpuno jasan – ulazak u NATO će biti odobren ukoliko se ispune uslovi Turske.

Najava specijalne operacije i zahtjevi usmjereni protiv Kurda

Kada je riječ o zahtjevima koje je Turska uputila prema Švedskoj i Finskoj, a na koje su one pristale, dio dokumenta koji je vjerovatno i najvažniji tiče se ekstradicije pripadnika Kurdske radničke partije (PKK), snaga YPG te priapdnika FETO pokreta što su organizacije koje su u Turskoj definirane kao prijetnja po nacionalnu sigurnost.

“Finska i Švedska neće pružati podršku YPG-u i FETO pokretu. Finska i Švedska također potvrđuju da je PKK zabranjena teroristička organizacija. Obavezuju se da će spriječiti aktivnosti PKK i svih drugih terorističkih organizacija i grupa povezanih s njima”, navodi se u dijelu trilateralnog sporazuma između Turske, Švedske i Finske.

Možda i prvi put, Turska je uspjela natjerati NATO da u jedan od zvaničnih dokumenata uvrsti i PKK, ali i organizacije kao što su FETO i YPG te na taj način izvrši još jači pritisak kada je riječ u rješavanju unutrašnjih političkih pitanja.

Ono što ne treba zaboraviti jeste i činjenica da je Turska samo nekoliko dana nakon zvaničnog zahtjeva Švedske i Finske za ulaskom u NATO najavila kako se turska vojska priprema za novu vojnu operaciju na sjeveru Sirije koja za cilj ima uspostavljanje sigurnosne zone duboke 30 kilometara duž granice.

Nova vojna operacija, koja bi bila usmjerena i na članove YPG, organizacije koja također ima američku podršku, još uvijek nije pokrenuta, a mnogi smatraju kako su Erdoganovi nedefinisani datumi pokretanja, kako je to danas popularno zvati, specijalne vojne operacije, također bili dio pritiska na NATO.

U trenucima izuzetno nestabilne situacije na istoku Evrope, NATO kao organizacija čiji je član i Turska, ne bi sebi mogao dozvoliti otvaranje novog sukoba na ionako nestabilnom području kakvo je Sirija gdje se miješaju kurdski, turski, američki, ali i ruski utjecaji.

Sporazum je potpisan, ali…

Uprkos činjenici da su potpisivanjem trilateralnog sporazuma Finska i Švedska dobile zeleno svjetlo za ulazak u NATO, činjenica je da do konačnog ulaska u organizaciju skandinavske zemlje moraju ispuniti turske zahtjeve.

Nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma, Erdogan se ponovno obratio javnosti te je jasno poručio kako Švedska i Finska moraju ispuniti obećanja, te da Turska neće vjerovati praznim riječima.

“Švedska i Finska moraju ispuniti obećanja, uključujući i ono koje se tiče isporučivanja 73 pripadnika terorističkih grupa. Snažno smo naglasili poruku da od naših saveznika očekujemo istinsku solidarnosti, ne samo riječima već i na djelu”, rekao je Erdogan.

Uzevši u obzir dosadašnju politiku skandinavskih zemalja, ali i najave da Švedska i Finska neće isporučivati one građane za koje se utvrdi da nemaju vezu s terorističkim aktivnostima, pitanje je koliko će dogovor Finske, Švedske i Turske biti primjenjiv u praksi.

U svakom slučaju, Erdoganovo vanjskopolitičko balansiranje i povlačenje, bar iz ove perspektive, pravih poteza, još jednom je Turskoj donijelo komotnu poziciju u kojoj je Ankara “dobila sve”, a i dalje ima mogućnost da na određeni način utječe na politiku NATO-a i značajno određuje smjer djelovanja na osnovu sopstvenih interesa.

Naravno, vanjskopolitički šahovski potezi Recepa Tayyipa Erdogana imat će određeni utjecaj i na unutrašnju politiku Turske i pripreme za izbore koji će se održati 2023. godine. Da li će sve to biti dovoljno kako bi se učvrstila pozicija uoči izbora i izvršio dodatni utjecaj na glasače pokazat će vrijeme.

Šah koji se igra na vanjskopolitičkom planu, vrlo lako može zasjeniti ekonomska kriza kojoj se u Turskoj ne nazire kraj, a koja je za život stanovnika ove države značajnija nego sve ono što se dešava u odnosima Istoka i Zapada.

Pokazati više
escort mersin - izmir escort