EkonomijaKOSOVONajnovije

Prevare sa transplantacijama, laboratorijskim pretragama i “fiktivnim” uslugama posredničkih “medicinskih” agencija!

Izvor: Koha

Ovo je dio dokaza istraživanja medijuma Koha koji izazivaju sumnju za zloupotrebe tokom liječenja pacijenata van državnih ustanova. Pacijentu, kome je u Turskoj urađena autotransplantacija, račun od oko 80 hiljada evra “naduvan” je na 230 hiljada evra.

Uz približnu razliku između stvarnog i profakture/predračuna, trošak je obračunat za drugog pacijenta, ali nakon što je njegova porodica pristupila dokumentima, slučaj je prijavljen Fondu zdravstvenog osiguranja FZO. Nakon procesa obračuna, faktura za plaćanje je smanjena na 90 hiljada, sa 310 hiljada koliko je tražila bolnica.

O postojanju šeme prevare i ulozi posredničkih agencija govorili su i ljudi uključeni u ovaj “posao”.

Manipulisanje vrstama transplantacija samo je jedna od mnogih obmanjujućih tehnika koje su navodno učinjene u Programu lečenja pacijenata van kosovskih javnih institucija.

Utvrđene su nepravilnosti u višemjesečnom istraživanju KOHE o finansijskim zloupotrebama i zloupotrebama u ovom programu, posebno u odnosu između visine troškova predviđenih prilikom odobravanja zahtjeva za liječenje i onih koje je bolnica konačno naplatila.

Dokumenti koje je dostavila KOHA svjedoče o naduvavanju računa kroz “fiktivne” usluge, kao u slučaju djeteta koje je poslato u bolnicu Medipolmega, koja djeluje u Turskoj.

Fond zdravstvenog osiguranja odobrio je profitnu maržu od 160 hiljada eura, što je maksimum za ovu vrstu bolesti.

Ova vrijednost se odobrava samo ako plan liječenja predviđa transplantaciju koštane srži od stranog donora, a ne autotransplantaciju ili transplantaciju sa članovima porodice donora.


Dok je prema Administrativnom uputstvu izmenjenom 2017. godine maksimalna vrednost za ovakvu patologiju, ali sa donorom – članom porodice, cena je između 50 hiljada i 80 hiljada evra.

Račun za pacijente još nije plaćen od strane Fonda zdravstvenog osiguranja. On je, prema dostavljenim podacima, dostigao iznos od 230 hiljada evra. Koha je kontaktirala članove pacijentove porodice.

“Račun se odnosi na autotransplantaciju u predračunu. I njemu je urađen autograft, odnosno sopstvenim ćelijama”, rekli su za list.

Troškovi transplantacije procijenjeni su na 115 hiljada eura. Nije precizirano koja vrsta transplantacije, ali se na osnovu zakona ova vrijednost može odobriti samo za transplantacije stranim donatorima.

I pored toga što postoji nesklad između cijene i vrste transplantacije, pacijentu je naplaćeno još 70 hiljada eura dodatnih troškova od vrijednosti računa.

Porodica ovog pacijenta poslala je mejl Fondu zdravstvenog osiguranja za astronomsku cijenu autotransplantacije.

“U međuvremenu, transplantaciju koju je uradio iz sopstvenih ćelija, naplatili su 115 hiljada evra, neuobičajeno”, napisala je porodica u mejlu koji je KOHA imala uvid.

Značenje autotransplantacije može se pronaći u medicinskoj literaturi.

„Autologne transplantacije uzimaju se iz vaših matičnih ćelija, obično iz izvora periferne krvi koji se uzgaja i skladišti. Matične ćelije se moraju uzeti iz vaše krvi prije nego što primite bilo kakav tretman za ubijanje ćelija raka.”

Budući da postoji razlika između autotransplantacije i transplantacije kod stranih donatora, različita je i cijena usluge za njih.

Ukoliko je donor za transplantaciju član porodice ili se radi o autotransplantaciji, Fond zdravstvenog osiguranja pokriva tretman od 50 hiljada do 80 hiljada eura kao maksimalnu vrijednost.

A u slučaju da je donator stranac, Fond uplaćuje do 160 hiljada eura.

“Manje” usluge – sa 90 hiljada, račun se povećava na 310 hiljada!

Prevare prilikom izračunavanja troškova ne rade se samo sa visokim troškovima usluga, kao što su hemoterapija ili transplantacije.

A počinje kada se fakture pripreme i uvrste u dugačku listu „manjih“ usluga.

Pored glavnih opisa, u profilu se primjećuju još neki podaci, ali koji se tamo pojavljuju manjim slovima. U njihovom sadržaju stoji da ako tretman traje, onda svaki dan košta 310 evra plus naknade, a ako je pacijentu potrebna intenzivna njega, onda cijena iznosi 750 evra po danu, ne uključujući dodatne naknade.

Ali u konačnom računu pacijenta koji je podvrgnut autotransplantaciji u oktobru 2020., dan je koštao više nego što je rečeno u proformi. Iako stoji da uz cijenu od 160 hiljada eura za navedene usluge pacijent ima 15 dana boravka u bolnici i još 30 dana u Turskoj, već prvog dana hospitalizacije je počeo obračun dodatnih troškova.

Prvog dana kada je obavljeno otvaranje istorije i testiranje na COVID-19, račun je stavljen na dodatnih 220 evra.

Sutradan je naplaćen 221 evro laboratorijskih pretraga,

a dan kasnije vrijednost je porasla za 473 evra.

četvrtog dana dnevni troškovi su obračunati na 2549 eura.

Do danas nije potvrđeno da nijedna od usluga navedenih u fakturi nije obavljena, međutim, opisani su i troškovi za maske za kiseonik, kanile, pa čak i posjete liječniku i medicinskoj sestri.

Blizu 8 hiljada eura je pacijentu naplaćeno samo za posjete ljekarima za vrijeme hospitalizacije, iako to nije bilo predviđeno proformom.

KOHA je zatražila odgovor od bolnice Medipolmega i agencije koja je zastupa u Prištini. Iz bolnice nisu odgovorili, a iz predstavništva agencije ove Turske medicinske ustanove kažu da uprava bolnice ne želi da razgovara o ovom pitanju.

Ova bolnica je više puta birana za lečenje pacijenata sa Kosova.

No, iako rijetki, postoje slučajevi kada su rođaci pacijenata uspjeli doći do podataka o konačnim troškovima.

KOHA je obaviještena o slučaju liječenja djeteta u Turskoj 2019. godine, za koji je izdata profaktura u iznosu od 120 hiljada evra.

Proformom je bilo predviđeno šest ciklusa hemoterapije, ali je tek nakon tri ciklusa hemoterapije “dug” dostigao 200 hiljada evra, a konačni račun 310 hiljada evra.

Porodica je, kako saznaje KOHA, optužila bolnicu zbog naduvavanja cijene za Fond zdravstvenog osiguranja.

Nakon procesa obračuna, faktura za plaćanje je smanjena na 90 hiljada eura.

Cene na fakturi od 310 hiljada evra bile su opšte – fakturisane su i laboratorijske pretrage, konsultacije, usluga u sobi pacijenata, i to u iznosu od 51 hiljadu evra.

“Nikad nismo znali šta smo potpisali”

KOHA je tokom istraživanja intervjuisala mnoge ljude koji su bili uključeni u ove procese.

Jedan od njih, koji se bavi posredovanjem u slanju pacijenata u turske bolnice, rekao je da agencije za posredovanje manipulišu zaradom.

On je rekao da građani treba da budu oprezni kada primaju profit, jer, prema njegovim rečima, na kraju mogu biti mnogo skuplji od početne cene.

“Ima slučajeva da nam se to desilo, dođe pacijent i kaže profaturu da Fond traži 2 profature. Kaže da li je moguća profatura.

Rekao sam mu ne. Nema druge mogućnosti, osim profature.

Ako to uradimo, uradićemo obe.

Zašto? Razlog zašto? To je politika naše firme.

Da ste se prijavili, ne želim da mislite šta ja radim. Ima onih firmi, kao što smo videli, koje mu daju profakturu (predračun), ali on je to ovde ukinuo: u slučaju komplikacija imaš 600 evra po noći…

Meni se to ne dešava. Ako piše… 30 hiljada ne može biti 29.999, ili 30 hiljada i 50 centi“, rekao je on pod uslovom da ostane anoniman.

Osoba uključena u brokerski posao je također razjasnila problem razlike u cijeni.

Da postoji razlika u cijenama: Jedan nesvjestan narod, niti vi niti ja neznamo svoja prava. Ja sve dok nisam krenuo pre 5-6 godina nisam znao ni da postoje… Razno razne agencije imamo ovdje. 90 odsto bolnica su iste”, izjavio je on.

Svjedok priča kako privatne bolnice daju agencijama snižene cijene. Prema njegovim riječima, agencija koja šalje više pacijenata ima više posla, a jeftiniju cijenu liječenja teških bolesti. Popust, ističe, agencija često koristi kao zaradu za sebe.

Zloupotreba miliona države u ime teško bolesnih pacijenata

Program liječenja van javnih ustanova koji djeluje u okviru Fonda zdravstvenog osiguranja potpuno je nekontrolisan i njegovo rukovođenje ostavlja sumnje o zloupotrebama u ime pacijenata…

Ali, za razliku od direktnog pristupa koji agencije imaju u cijelom procesu slanja pacijenata na liječenje u inostranstvo, to se ne dešava pacijentima i njihovim porodicama.

Ali, za razliku od direktnog pristupa koji agencije imaju u cijelom procesu slanja pacijenata na liječenje u inostranstvo, to se ne dešava pacijentima i njihovim porodicama.

Jednom od njih koji je prošle godine boravio skoro šest mjeseci sa svojim djetetom u Turskoj, ne samo da mu nedostaje informacija o troškovima, već ima prepreku jer je potpisao dokumenta neznajući njihov sadržaj. Izjavio je da je iznos predračuna bio 60 hiljada evra, ali da je u međuvremenu čuo da je konačan račun dostigao na 120 hiljada eura, iako za vrijeme boravka u ovoj bolnici njegovom djetetu nije dijagnosticirana bolest. Njegovo dete je umrlo tri meseca nakon povratka na Kosovo.
„U Prištini je bilo sa kiseonikom, u Turskoj je nastavilo sa kiseonikom i uopšte mu nisu isključili kiseonik. Nisu ni znali da postave dijagnozu, i vratili smo se sa kiseonikom, sa 2-3 aparata na aerodromima. Samo moja duša zna šta sam pretrpeo”, izjavio je.

Govorio je i o cijeni liječenja.

Govorio je i o cijeni liječenja.

„Vidi, ništa mi nisu dali. Tražio sam da mi daju predračun, koliko sam noći bio u toj bolnici, rekli su mi ti nemaš ništa sa nama, mi ćemo to završiti sa Fondom”, rekao je on.

Njemu su u bolnici ponuđena dokumenta da potpiše, ali kaže da ne zna šta je potpisao, jer nije razumio jezik. Bolnički prevodilac mu je navodno rekao da, pošto je sadržaj dokumenata obiman, samo ih treba potpisati.

„U Turskoj nikada ne znamo šta potpisujemo. Samo su rekli, napiši, pročitao sam i shvatio. Rekao sam šta treba da potpišem, rekli su da ima tu puno da se čita, samo ti potpiši…, nikad nismo znali šta smo potpisali“, rekao je on.

U dokumentima koje izdaje FZO-a za hitne slučajeve, tekstualno je određeno da je nakon tretmana pacijent ili član porodice dužan da FZO-u dostavi račune i potom se vrši uplata.

Ali veliki dio pacijenata nikada nije vidio račune, niti ih Fond za Zdravstveno Osiguranje uopšte kontaktira za vrijeme boravka na liječenju u privatnim zdravstvenim ustanovama. Nefunkcionisanje ovog lanca otežava provjeru pruženih usluga i troškova.

(U nastavku možete pročitati kako su bolnice tjerale pacijente da kupuju lijekove. Zašto su posredničke agencije tražile novac od pacijenata za koje je država pokrila 100 posto troškova? Da li je Fond obaviješten o slučajevima da vam bolnica namjerno povećava račune?)

Pokazati više
escort mersin - izmir escort