NajnovijeStavovi

Da li NATO treba da uđe u rusko-ukrajinski sukob?

Autor: Dr Alon Ben-Meir, penzionisani profesor međunarodnih odnosa u Centru za globalne poslove na NYU. Predavao je kurseve o međunarodnom pregovaranju i bliskoistočnim studijama više od 20 godina.

Teško je opisati bolno uništenje koje Putin nanosi Ukrajini. Međutim, dok bi NATO trebao Ukrajini obezbijediti aktivnu odbrambenu vojnu opremu, ne bi se trebao direktno uključiti u rat koji bi mogao izazvati veliki evropski ako ne i svjetski rat.

Ispravljanje pogrešnog

Sve su glasniji glasovi iz akademske zajednice, vojske i bivših i sadašnjih američkih i EU zvaničnika koji pozivaju Bajenovu administraciju da posluša apel ukrajinskog predsjednika Zelenskog da uvede zonu zabrane letova iznad Ukrajine. Izvan zone zabrane letova, postavljaju legitimno pitanje — da li SAD i njeni saveznici imaju ograničenje koliko daleko i koliko dugo ruski predsjednik Putin može neselektivno bombardirati ukrajinske gradove, ubijajući hiljade nevinih muškaraca, žena i djece, prije nego što NATO interveniše da okonča pokolj? Zaista, svi koji imaju savjest osjećaju užas ovog ničim izazvanog i potpuno neopravdanog rata. Međutim, ako želimo spriječiti sveobuhvatni rat u Evropi, moramo biti izuzetno razboriti i ne dozvoliti da naš osjećaj bijesa zbog rata podlegne našem suosjećanju i moralnoj obavezi, iako bi to trebalo biti ispravno.

Mnogo je razloga zašto se ne bismo trebali direktno sukobiti s Rusijom, posebno sada kada poduzimamo mnoge nevojne mjere, uključujući onesposobljavanje sankcija, dok ostajemo jedinstveni i odlučni da indirektno nanesemo velike vojne gubitke Rusiji i učinimo je parijskom državom. Osim toga, kada postanu svjesni neopisivog užasa koji Putin nanosi ljudima i gradovima mirnog susjeda, ruski narod bi ustao protiv svog korumpiranog i brutalnog vođe koji ih obmanjuje i ne podvrgava ništa osim još više bola i jada.

Evo nekoliko razloga zašto se NATO ne bi trebao direktno uključiti u ovaj užasni rat i šta mora učiniti da indirektno nanese najveći danak ruskoj vojsci dok razotkriva Putina kao ratnog zločinca.

Prvo, uvođenje zone zabrane letova suprotstavilo bi NATO direktno Rusiji, jer će zahtijevati opsežnu kampanju protiv ruskih mlaznih borbenih aviona, kao i uništavanje ruskih sistema protivvazdušne odbrane S-300 i S-400, koje bi Rusija svakako iskoristila za presretanje NATO projektila koji uspostavlja zonu zabranjenog leta. Ovaj potez bi eskalirao i uvukao NATO u širi rat.

Drugo, u ovom trenutku ruski narod demonstrira u sve većem broju protiv rata kako javnost postaje sve informisanija, sa skoro 5.000 uhapšenih na protestima. Međutim, ako NATO interveniše i proširi se izvan granica Ukrajine, a NATO počne da napada brojne mete unutar Rusije, to bi nesumnjivo podstaklo Ruse protiv zapadnih sila, a zapravo je upravo suprotno ono što NATO alijansa želi da shvati.

Treće, nekoliko evropskih zemalja koje nisu članice NATO-a, posebno Švedska i Finska, ne žele da NATO zarati sa Rusijom, bojeći se da će na kraju biti uvučene u nju bez zaštite NATO-a, kao što je slučaj sa Ukrajinom. Oni više vole da vide kako Putin pati od posledica svoje nesrećne nesreće.

Četvrto, dok se većina vojnih analitičara slaže da će Rusija izgubiti svaki konvencionalni rat protiv NATO-a, s obzirom na rusku istoriju i imperijalni način razmišljanja, gubitak konvencionalnog rata protiv NATO-a bit će recept za sljedeći rat između njih. To bi destabiliziralo Evropu decenijama, što bi trebalo izbjegavati osim ako Rusija prva ne napadne bilo koju državu članicu NATO-a.

Peto, izbjegavanjem direktnog vojnog angažmana, NATO će poštedjeti živote desetina, ako ne i stotina hiljada vojnika i civila na obje strane. I sve dok Zapad nastavlja da snabdeva Ukrajinu vojnom opremom, dok Rusija trpi sankcije i velike vojne gubitke, NATO treba da nastavi sa ovom strategijom koja bi mogla da izazove državni udar u samoj Rusiji.

Šesto, direktna konfrontacija s Rusijom mogla bi namjerno ili slučajno eskalirati i zahvatiti mnoge zemlje izvan evropskog teatra. Ovo će nas u suštini staviti na ivicu Trećeg svetskog rata. Ovo se mora izbjeći na svaki mogući način osim ako Rusija ne napadne prva i ne ostavi Zapadu drugog izbora osim da povede sveopšti rat protiv Rusije.

Sedmo, prije eskalacije sukoba sa Rusijom, NATO mora razmotriti gdje se nalazi Kina. Dok su Putinovi zločini razotkriveni, Kinezi bi mogli poslušati poziv SAD-a da igraju konstruktivnu ulogu koristeći svoj utjecaj na Putina kako bi okončali rat bez daljnjih katastrofalnih gubitaka. Međutim, s obzirom na bliskost Putina i predsjednika Xija, potonji to ne bi učinio ako NATO vojno angažuje Rusiju.

Osmo, s obzirom na to da je rusko konvencionalno oružje još uvijek ograničeno i znatno inferiorno u odnosu na kombinovane snage NATO-a, a s obzirom na značajne gubitke Rusije, Putin bi iz očaja mogao pribjeći upotrebi taktičkog nuklearnog oružja koje je majka svih katastrofa.

Ovo je najgori od svih mogućih scenarija. SAD i njeni saveznici ne moraju štedeti napore da to spreče.

Konačno, bez obzira na to koliko bi se činilo neukusnim učiniti bilo kakav ustupak Putinu da okonča sukob, moramo odmjeriti posljedice dugotrajnog rata na ukrajinski narod. Da bi se to izbeglo, biće potrebno Putinu ponuditi spasonosni izlaz, imajući u vidu da nema drugih realnih alternativa.

To može uključivati ​​da Ukrajina postane neutralna zemlja i da se obavezuje da neće pristupiti NATO-u, što je predsjednik Zelenski već priznao. I umjesto da prizna nezavisnost Donjecka i Luganska, kao što Putin traži, Zelenski bi mogao ponuditi da ove dvije pokrajine proglasi poluautonomnim i pristane da prizna suverenitet Rusije nad Krimom, kojeg se Rusija u svakom slučaju vjerovatno neće odreći. Sporazumom u tom smislu Ukrajina bi bila tampon zona između Istoka i Zapada sve dok njenu nezavisnost, nacionalnu sigurnost i teritorijalni integritet garantuju i Rusija i SAD.

Ovaj opšti okvir za rešenje nije ni pravedan ni moralno ispravan, ali se mora odmeriti u odnosu na potencijalno kontinuirano masovno razaranje i gubitak života u desetinama, ako ne i stotinama hiljada. Štaviše, produženje rata moglo bi eskalirati i suprotstaviti NATO-u Rusiji s potencijalom uvođenja oružja za masovno uništenje, koje će biti katastrofalno i neviđenih razmjera i mora se izbjeći po svaku cijenu.

Svaki rat, bez obzira na uzroke i okolnosti, je tragičan. Iako su Ukrajinci nezamislivo trpeli i nastavljaju da pate, veliki gubitnik je Rusija i posebno Putin. Ruski narod, koji akutno pati od sankcija, prije će saznati razmjere razaranja i smrti koje je Putin nanio mirnom susjedu, za kojeg mnogi Rusi vjeruju da je istorijski, kulturološki i lingvistički dio Rusije. Mnogima je neshvatljivo kako bi njihov vođa, koji se pozivao na ovu sklonost Ukrajini, vodio tako nemilosrdni rat protiv nevinih muškaraca, žena i djece, i desetkovao njihove gradove do stepena neviđenog od Drugog svjetskog rata. Putin to zna; on je zatvoren i očajnički mu je potreban izlaz.

Putin će pažljivo pratiti šta će proizaći iz samita šefova država NATO-a. Poruka koju Putin treba da primi mora biti nedvosmislena, jasna i apsolutno kredibilna. Treba ga upozoriti da će odgovor NATO-a na upotrebu bilo koje vrste oružja za masovno uništenje biti brz, odlučan i bolan, što će Rusiju učiniti bankrotom, paijom i propalom državom, a on lično biti optužen za ratne zločine.

Putin će ostati upamćen kao ruski despot koji ne samo da nije uspio da obnovi svoj san o Ruskom carstvu, već je divljački uništio međunarodni ugled Rusije, od kojeg će biti potrebne decenije da se oporavi.

Zapad mora naučiti uvjerljivu lekciju iz ovog jezivog rata i ostati ujedinjen, oprezan, vojno pripremljen i postati energetski nezavisan od Rusije. Trebali bi znati da će ruski medvjed i dalje vrebati u mraku godinama, ako ne i decenijama, ali se neće usuditi da prijeti Zapadu znajući da će ga čekati samo ponižavajući i skup poraz./Kosova.info

Pokazati više
escort mersin - izmir escort