NajnovijeReakcije

Koliko dugo će svijet dozvoliti stradanje u Ukrajini

Autor: Sem Ben Meir

Preko 2 miliona Ukrajinaca sada je postalo izbjeglice – svaki dio najvećeg rasejanja Evropljana širom kontinenta u posljednjih nekoliko decenija. Više od 1.000 sela i gradova je bez vode, struje i grijanja, dok sanitet brzo nestaje, povećavajući humanitarnu krizu koja se iz dana u dan ubrzano pogoršava. Pitanje koje sada sebi moramo da postavimo je sledeće: koliko dugo ćemo dozvoliti da Ukrajina bude desetkovana, mučena, premlaćena, modra i isrcpljena?

Možemo i treba da nastavimo da ekonomski izolujemo Rusiju kao što smo to uradili, da zabranimo ruskim bankama sistem za razmenu poruka SWIFT, da zamrznemo finansijsku imovinu najvećih ruskih finansijskih institucija i uvedemo sankcije ruskim oligarsima, da zabranimo sav uvoz ruske nafte i gas, i tako dalje. A kada uradimo sve te stvari i više, gdje će ostati Ukrajina? Kako će ova zemlja uopće ponovo pronaći svoje uporište kada joj je rastrgana duša, kada je povrijeđena, ocrnjena i suočena sa izumiranjem?

Mi na Zapadu čestitamo sebi što smo pružili svu pomoć koju možemo opkoljenim Ukrajincima, kažnjavajući i kažnjavajući Rusiju sankcijama, dok mudro zadržavamo svoju suzdržanost i ne dozvoljavamo da nas fizički uvuku u borbu. Da bar budemo jasni sami sa sobom: nemamo čime da se ponosimo dok obični Ukrajinci prolivaju krv da brane svoju domovinu; treba da nas bude sramota i sramota što smo bezbedno ostali po strani – a to je, u krajnjoj liniji, upravo ono što radimo.

Sa svakim danom koji prolazi naša samoobmana postaje sve opipljivija i jadnija. Varamo se svaki put kada pomislimo da Putinu učimo lekciju koju on verovatno neće zaboraviti, svaki put kada zamislimo da zaista stojimo rame uz rame sa hrabrim narodom Ukrajine; svaki put kada zamislimo da je ovaj užas koji se odvija širom Evrope bilo šta drugo nego predznak daleko većih nesreća koje dolaze.

Još nismo ni počeli da viđamo talase miliona na milione izbeglica koje će uskoro očajnički tražiti sigurnost i sklonište za sebe i svoje najmilije. Još nismo ni počeli da vidimo pravi broj civilnih žrtava koje će ovaj rat proizvesti u narednim danima. Rat je zaista strašna stvar – ali postaje još strašniji kada je jedna strana u sukobu na kraju miroljubiva nacija koja traži samo pravo na postojanje i samoopredjeljenje; kada je brutaliziran ne zbog bilo čega što je učinio, već jednostavno zbog postojanja i čežnje da postoji kao slobodna nacija, ponosna, visoka i nezavisna među zajednicom naroda. S kojim pravom, kojim autoritetom Putin određuje koja zemlja smije biti, a koja ne?

Ono što Rusija radi je naravno kriminalno u svakom smislu te riječi – ali šta radimo time što dozvoljavamo da se ovo krvoproliće, ova gola agresija nastavi, kada Ukrajina poziva i nas, i svijet, za vrstu pomoći koju mogu zaista spasiti svoju zemlju od bloka? Ne smijemo dozvoliti da nas pokoleba Putinova neobuzdana brutalnost i nepromišljene prijetnje. Trebalo bi odmah povećati broj čizama koje imamo na terenu, posebno u Poljskoj, kao iu Rumuniji. Ovo će, u najmanju ruku, jasno signalizirati Putinu da ni ne pomišlja da odobri vojni upad izvan Ukrajine.

Većina Amerikanaca se protivi ovoj ideji, ali ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nastavlja moliti, razumljivo, za zonu zabrane letova. Njegov zahtjev trebamo shvatiti mnogo ozbiljnije nego što jesmo; i zaista, osim ako Putin ne pristane na sveobuhvatan prekid vatre u određenom vremenskom okviru, ne trebamo oklijevati u proglašenju zone zabrane letova nad dijelovima Ukrajine – potez za koji je Putin rekao da će ga smatrati jednakim objavi rata. Lako je shvatiti zašto: uspostavljanje zone zabranjenog leta zahtijevalo bi, između ostalog, da vojska uništi svako kopneno oružje koje bi moglo gađati njene avione. Međutim, zona zabranjenog leta ne mora i ne bi trebala pokrivati ​​cijelu Ukrajinu, već bi jednostavno mogla zaštititi područja oko Kijeva, Harkova, Odese i drugih strateških tačaka. U najmanju ruku, trebalo bi uspostaviti zonu zabrane letova kako bi se osigurao siguran prolaz izbjeglica, uključujući humanitarne koridore do Lavova, na primjer.

Zabrinutost je, naravno, da bismo ulaskom u oružani sukob sa Rusijom – zemljom koja posjeduje hiljade nuklearnih bojevih glava – efektivno pozvali na užasan rat koji bi mogao eskalirati u nuklearnu konfrontaciju. Ovo je krajnje malo verovatan scenario – ali ostaje činjenica da ako dozvolimo Putinu da naruši suverenitet svojih suseda iz straha od njegove odmazde, onda će ili doći do sukoba neizbežno, ili ćemo biti taoci brutalnog nasilnika koji očigledno ne želi da se zaustavi bilo šta da povrati globalnu nadmoć Rusije.

Putinova brza invazija na Ukrajinu već je počela da hladi otopljavanje odnosa između Rusije i Kine – pošto je Kina istorijski stajala na strani stabilnosti, mira i poštovanja suverenih granica, a sve su to pogažene u trenutku kada je Putin započeo ovaj rat osvajanje. Biden bi trebao iskoristiti ovu napetost između Moskve i Pekinga, koristeći je da dodatno izoluje Rusiju i približi Kinu Zapadu kao pouzdanijem partneru u unapređenju nove globalne ere stabilnosti, rasta i vladavine prava. Ako SAD počnu obnavljati svoje odnose s Kinom, to će dodatno izolirati Putina i smanjiti izglede da će se odlučiti za eskalaciju ovog rata ili se usuditi da započne novi.

Činjenica da Ukrajina nije članica NATO-a ni na koji način ne bi trebalo da uguši našu odlučnost da zaustavimo rusku navalu. U pitanju je sudbina bezbrojnih miliona nevinih, u pitanju je sudbina mira u našem vremenu, a u pitanju je sudbina pravednosti, pravde i istine. Ustanimo do trenutka i dignimo oružje da odbranimo našu braću i sestre od neizrecive okrutnosti. Nerođene generacije koje dolaze će nam zahvaliti i počastiti žrtvu koju smo podnijeli u njihovo ime.

©Novinska agencija Kosova.info. Sva prava zadržana.

Pokazati više
escort mersin - izmir escort