NajnovijeSvijet

Da li je rusko ratno vazduhoplovstvo nesposobno za složene operacije?

Više od sedam dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, rusko ratno vazduhoplovstvo još nije započelo velike operacije.

Neaktivnost u prvih nekoliko dana mogla bi se pripisati raznim čimbenicima, ali kontinuirani izostanak opsežnih zračnih operacija sada postavlja ozbiljna pitanja o njenim sposobnostima, piše Royal United Services Institute (RUSI), britanski think tank posvećen sigurnosnim i obrambenim pitanjima, osnovan još 1831. godine, što ga čini najstarijom ustanovom takve vrste u svijetu.

Jedno od najvećih iznenađenja
Jedno od najvećih iznenađenja početne faze ruske invazije na Ukrajinu bila je nesposobnost lovačkih i lovačko-bombarderskih eskadrila ruskog ratnog vazduhoplovstva da uspostave nadmoć u zraku ili da angažiraju značajnu borbenu moć u podršci ruskim kopnenim snagama koje su se našle u poteškoćama. Prvog dana invazije, očekivani niz velikih ruskih zračnih operacija nakon početnih napada krstarećim i balističkim projektilima, nije se ostvario.

Početna analiza mogućih razloga identificirala je potencijalne ruske poteškoće s koordinacijom između baterija raketa zemlja-zrak, nedostatak precizno navođene municije i ograničen broj pilota s potrebnom stručnošću za izvođenje preciznih napada kao podršku početnim kopnenim operacijama zbog niskih prosječnih sati letenja. Svi ovi čimbenici ostaju relevantni, ali sami po sebi više nisu dovoljni da objasne anemijsku aktivnost ruskog vazduhoplovstva, jer je invazija ušla u drugu sedmicu.

Ruski brzi avioni izveli su samo ograničene letove u ukrajinskom zračnom prostoru, pojedinačno ili u paru, uvijek na malim visinama i uglavnom noću kako bi smanjili gubitke od djelovanja ukrajinskih prijenosnih protuzračnih odbrambenih suitema i vatre sa zemlje.

Impresivna modernizacija
Posljednjih su godina analitičari bili skloni usredotočiti se na impresivnu modernizaciju borbene zračne opreme koju je Rusija provela od 2010. Rusko ratno zrakoplovstvo nabavilo je oko 350 modernih aviona u jednom desetljeću, uključujući Suhoj Su-35S nadmoćne lovce, višenamjenske lovce Su-30SM i bombardere Su-34.

Provedena je i ambiciozna modernizacija za ponovnim pokretanjem proizvodnje i nadogradnjom oko 110 Mikojan MiG-31BM/BSM presretača i manjeg broja jurišnih aviona Su-25SM(3). Rusija ima oko 300 modernih borbenih aviona koji su inače stacionirani u zapadnim i južnim vojnim oblastima, u dometu Ukrajine, a također je premjestila jedinice iz drugih dijelova Rusije prije invazije.

Očito je postojala namjera da se barem signalizira njihova upotreba, posebno u svjetlu ruske vojne intervencije u Siriji od 2015. koju je obilježila velika upotreba aviona za borbene patrole i udarne misije. Budući da ruska kopnena ofenziva zapinje u sjevernim i istočnim dijelovima Ukrajine, a ukrajinske snage i dalje nanose gubitke teškim vozilima i posadama, nedostatak ruske zračne aktivnosti zahtijeva ozbiljno objašnjenje.

Jedan mogući argument je da se borbene eskadrile ruskog ratnog zrakoplovstva drže u rezervi, kao sredstvo odvraćanja izravne intervencije NATO snaga. Malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Ako je ruska avijacija sposobna za velike borbene operacije za brzo uspostavljanje zračne nadmoći nad Ukrajinom, time što to ne čini zapravo slabi svoju sposobnost odvraćanja snaga NATO-a, umjesto da je čuva.

Neuspjeh ruske vojske koja je izazivala strahopoštovanje da brzo nadvlada mnogo manje i loše pozicionirane ukrajinske snage, te veliki gubici u modernim vozilima i ljudstvu, već su ozbiljno narušili međunarodnu percepciju o ruskoj konvencionalnoj vojnoj moći.

Sa stajališta odvraćanja NATO-a, ruski glavni stožer i Kremlj imaju puno razloga upotrijebiti svoje zračne snage s maksimalnim učinkom kako bi ponovno uspostavili dio izgubljene vjerodostojnosti.

Drugi argument je da su zbog relativno malog udjela ruske flote koja može učinkovito koristiti precizno navođeno streljivo, izbjegavani udari velikih razmjera nevođenim bombama i raketama zbog želje da se izbjegne oštećenje kritične infrastrukture koju se Rusija nada osvojiti i koristiti ili iz želje da se minimiziraju ukrajinske civilne žrtve.

To je bila potencijalno valjana pretpostavka u prvim danima invazije, kada je rusko vodstvo planiralo brzu vojnu pobjedu. Međutim, kako je ta mogućnost izblijedjela i ruske snage prešle na obrazac bombardiranja teškim topništvom i krstarećim projektilima po više opkoljenih gradova – ponajprije Harkovu i Mariupolju – ova teorija više ne objašnjava nedostatak velikih napada ruskog ratnog zrakoplovstva.

Kremlj ionako riskira sve
Druga teorija kaže da ruski zapovjednici nisu spremni riskirati velike gubitke svojih skupih i prestižnih mlaznjaka, pa zbog niske tolerancije rizika izbjegavaju koristiti vazduhoplovstvo. Ovo također nema smisla. Ruske kopnene snage u sedam dana izgubile su stotine modernih tenkova, oklopnih transportera, sistema protuzračne odbrane kratkog i srednjeg dometa i tisuće vojnika, uključujući nerazmjeran broj elitnih padobranaca i specijalnih snaga.

Ruska ekonomija guši se zbog sankcija, a rusko vodstvo spalilo je svoje pažljivo razvijane mreže utjecaja i saveze diljem Evrope i svijeta. Ukratko, Kremlj ionako riskira sve, pa čuvanje zračnih snaga kako bi se izbjegli gubici u ovom kontekstu nema smisla.

Dok se početni neuspjeh ruske avijacije da uspostavi nadmoć u zraku mogao objasniti nedostatkom pripreme, kapaciteta koordinacije i vremena za planiranje, kontinuirani obrazac aktivnosti sugerira ovaj zaključak – rusko ratnom zrakoplovstvu nedostaje institucionalni kapacitet za planiranje i izvođenje kompleksnih zračnih operacija u velikim razmjerima. Postoje značajni posredni dokazi koji potkrepljuju ovo, doduše neprovjereno, objašnjenje.

Sterilna okruženja i jednostavni zadaci
Nasuprot tome, većina ruskih borbenih letova na bojišnici uključuje razmjerno sterilna okruženja i jednostavne zadatke kao što su navigacijski letovi, nevođeno djelovanje na otvorenim prostorima i simulacija ciljanog letenja u suradnji sa zemaljskim sustavom protuzračne obrane.

Rusiji nedostaje pristup arhitekturi obuke i vježbi koja bi bila konkurentna onoj dostupnoj zračnim snagama NATO-a, koje rutinski zajedno treniraju na dobro instrumentiranim poligonima na Mediteranu, Sjevernom moru, Kanadi i SAD-u.

Rusija također nema ekvivalent složenim zračnim vježbama velikih razmjera s realističnom simulacijom prijetnje koje članice NATO-a održavaju svake godine, od kojih je najpoznatija Red Flag. Stoga ne bi bilo iznenađujuće da većina ruskih pilota nema dovoljno znanja za učinkovito djelovanje kad su dio velikih, mješovitih formacija koje izvršavaju složene i dinamične misije pod vatrom.

Treće, kad bi rusko ratno zrakoplovstvo bilo sposobno provoditi složene zračne operacije, trebalo bi mu biti relativno jednostavno postići zračnu nadmoć nad Ukrajinom. Mali broj preostalih ukrajinskih lovaca, koji ulažu herojske obrambene napore nad vlastitim gradovima, prisiljen je djelovati na malim visinama zbog dalekometnih ruskih SAM sustava i posljedično imaju razmjerno ograničenu situacijsku budnost i izdržljivost.

Očekivalo bi se da će ih ruska avijacija relativno lako svladati svojim daleko brojnijim, bolje naoružanim i naprednijim zrakoplovima raspoređenim oko ukrajinskih granica. Ukrajinski mobilni SAM sustavi srednjeg i kratkog dometa kao što su SA-11 i SA-15 imali su uspjeha protiv ruskih helikoptera i brzih mlaznjaka.

Međutim, velike formacije ruskih jurišnih zrakoplova koji lete na srednjim ili velikim visinama s lovcima u pratnji mogli bi brzo pronaći i pogoditi sve ukrajinske SAM-ove koji bi demaskirali svoju poziciju pucajući na njih. Pritom bi ruska avijacija izgubila zrakoplove, ali bi mogla napasti preostale SAM-ove i brzo uspostaviti nadmoć u zraku.

Rusija ima razloga za uspostavljanje zračne nadmoći, a na papiru bi to trebala biti više nego sposobna provesti ako se posveti borbenim operacijama u velikim, mješovitim formacijama za lov na ukrajinske lovce i SAM sustave. Umjesto toga, rusko zrakoplovstvo nastavlja djelovati samo u vrlo malom broju i na niskoj visini kako bi se smanjila prijetnja od ukrajinskih SAM-ova.

Kad lete nisko, njihova svijest o situaciji i borbena učinkovitost su ograničeni, a oni sami su u dometu ručnih oružja kao što su Igla i Stinger koje ukrajinske snage već posjeduju. Broj tih oružja također raste, jer brojne zapadne zemlje šalju ih ukrajinskim snagama.

Kako bi se izbjegli dodatni gubici zbog djelovanja takvih oružja, letovi se i dalje prvenstveno obavljaju noću, što dodatno ograničava učinkovitost njihovog uglavnom nevođenog naoružanja zrak-zemlja.

Sve se još može promijeniti
Ovo se objašnjenje još uvijek može pokazati pogrešnim. Rusko zrakoplovstvo moglo bi iznenada početi provoditi složene zračne operacije velikih razmjera usporedive s onima koje rutinski provode države NATO-a i druge moderne zračne snage poput izraelskih.

Međutim, ako to ne učini, to će imati duboke implikacije na njegovu potencijalnu borbenu moć protiv ukrajinskih snaga u nadolazećim tjednima, te njegovu vrijednost kao konvencionalnog alata za odvraćanje eventualnog napada zapadnih zemalja, zaključuje se u analizi.

Kosova.info pratite putem društvene mreže Facebook

Pokazati više

Leave a Reply

Your email address will not be published.

escort mersin - izmir escort